BE-LE SOIR 15.7.MILOŠEVIĆ I OPORBA

BELGIJA LE SOIR 15. VII. 1999. Mreža se plete oko Miloševića "'S Miloševićem treba biti mudar i ustrajan. I ne dati mu predaha dok ga se ne natjera u škripac. Treba oko njega razviti 'strategiju paučine' i uhvatiti ga u zamku. I nadati se da će se srpsko društvo probuditi i dovršiti taj posao.' U vladama na Zapadu, stručnjaci i diplomati sa zanimanjem prate završetak neodlučne partije koje je započela u Beogradu. S nadom u skore korjenite promjene u vodstvu Srbije. Ali i u strahu od nekontroliranog skretanja koje bi moglo dovesti ravno do građanskog rata. Bez najmanjeg predaha, međunarodna zajednica primjenjuje sve raspoložive mogućnosti kako bi jugoslavenskog Predsjednika izbacila iz igre. Ona koči gospodarstvo i davanje financijske pomoći za obnovu uvjetuje njegovim odlaskom. Povećava osjećaj izoliranosti, isključujući sadašnju Jugoslaviju iz svih velikih zahvata za uspostavu mira koji su u tijeku - ugovora o stabilnosti, međunarodnih konferencija i ponovnog utvrđivanja regionalnih ravnoteža. Ona umiruje susjednu Crnu Goru i obasipa obećanjima mladog predsjednika Mila Đukanovića, čija bi sklonost reformama mogla izazvati reakciju kod 'moćnog brata'. Ona optuženima za ratne zločine ostavlja širom otvorena vrata Međunarodnog kaznenog suda: Louise Arbour, glavna tužiteljica Suda, koja je jučer obišla zajedničke grobnice na Kosovu, još jednom je podsjetila da g. Milošević i njegovi suradnici neće moći naći nikakav izgovor da umaknu pravdi. Teško je ići dalje od toga, a da se ne izvrgne opasnosti od postizanja učinka suprotnog željenome: domoljubno ujedinjenje srpske javnosti oko svojih osramoćenih čelnika. Politička inicijativa za 'hajku' još je u rukama demokratske oporbe koja je do sada izvana dobivala samo moralnu potporu. Je li riječ o unutarnjem raspadu vlasti koja traje već više od deset godina, a ubrzan je stalnim porazima u jugoslavenskim ratovima? Neki europski diplomati još žele u to vjerovati. I temeljito proučavaju svaki znak koji bi, nakon povlačenja s Kosova, pojačao 'rumunjski sindrom' i Miloševićev Beograd približio Ceausescuovu Bukureštu. (...) Čak i vojska, čiji se temelji tresu jer pričuvnici blokiraju promet tražeći isplatu plaća, pokazuje znakove umora. Vojnike, istina, g. Milošević nikada nije smatrao potpuno pouzdanom zaštitom, i mnogi misle da oni neće poslušati zapovijed za primjenu sile protiv naroda. Ipak, na oporbi je red da iskoristi prigodu. I da se dokaže. Ofurena žalosnim ishodom jedinstvene strategije u zimu 1997. i neuspjehom da proširi prosvjede izvan Beograda, odlučila je poći u borbu raštrkano i prvo učvrstiti svoja uporišta u manjim gradovima. Zadaća je zajednička: postići ostavku sadašnje momčadi, zatim održati opće prijevremene izbore. Rok je isti: ostvariti pobjedu za tri do šest mjeseci. No ima li ona doista mogućnosti za to? Hoće li njezine podjele i osobne svađe nestati u traženju dostojnog rješenja? (...) 'Na Kosovu je vlast ispalila svoj zadnji metak. Ona je raskrinkana, to zna i još oklijeva između prave obrane i zadnjeg ispada, ustvrdio je nedavno Britanac Jonathan Eyal, jedan od najboljih poznavatelja ovoga područja; no oporba će biti u krivu ako misli da je put slobodan: neće biti dovoljno iskoristiti slabost protivnika da bi se nametnula.' Očito je da bi se ljeto u Beogradu moglo ograničiti na finu i opasnu igru ravnoteže, teže i protuteže. Čiji će konačni pravac dugo djelovati na srpsku vagu. Kao i na balkansku, koja je jako osjetljiva...", piše Edouard van Velthem.