DE-IR-izvješća-prosvjedi-žene-Nemiri-Obrana RDW-PREGLED TISKA-14-7 NJEMAČKI RADIO - RDW14. VII. 1999. Pregled tiska"Prijedlog njemačkoga ministra Rudolfa Scharpinga da se ženama dopusti obavljanje stražarskih dužnosti, dakle vojne
službe pod oružjem, privukao je najviše pozornosti njemačkog tiska. Njemačke novine mahom su pozdravile ovaj prijedlog. 'Frankfurter Allgemeine Zeitung' piše: 'Kod pitanja: dozvoliti ženama vojnu službu s oružjem u rukama ili ne, zapleću se brojni neriješeni problemi njemačkoga zakona o vojsci. Ministar obrane Scharping ima sve pragmatične argumente na svojoj strani, kad predlaže da se žene angažiraju u vojsci. One kao članice vojnog saniteta već bivaju osposobljene za uporabu oružja u samoobrani i smatraju se nepravedno tretiranima u odnosu na svoje muške kolege, kada ih se oslobađa jednog izrazito napornog i neomiljenog dijela vojne službe. U jedinicama s visokim postotkom žena čini se ovakvo stanje neprihvatljvim. Dužnost čuvanja straže svakako je više od samoobrane. To je služba pod oružjem i time, strogo uzevši odredbe Ustava, zakonom zabranjena, iako bi, naravno, u stvarnosti krizne situacije točno razlikovanje samoobrane i stražarenja djelovalo
NJEMAČKI RADIO - RDW
14. VII. 1999.
Pregled tiska
"Prijedlog njemačkoga ministra Rudolfa Scharpinga da se ženama
dopusti obavljanje stražarskih dužnosti, dakle vojne službe pod
oružjem, privukao je najviše pozornosti njemačkog tiska. Njemačke
novine mahom su pozdravile ovaj prijedlog. 'Frankfurter Allgemeine
Zeitung' piše: 'Kod pitanja: dozvoliti ženama vojnu službu s
oružjem u rukama ili ne, zapleću se brojni neriješeni problemi
njemačkoga zakona o vojsci. Ministar obrane Scharping ima sve
pragmatične argumente na svojoj strani, kad predlaže da se žene
angažiraju u vojsci. One kao članice vojnog saniteta već bivaju
osposobljene za uporabu oružja u samoobrani i smatraju se
nepravedno tretiranima u odnosu na svoje muške kolege, kada ih se
oslobađa jednog izrazito napornog i neomiljenog dijela vojne
službe. U jedinicama s visokim postotkom žena čini se ovakvo stanje
neprihvatljvim. Dužnost čuvanja straže svakako je više od
samoobrane. To je služba pod oružjem i time, strogo uzevši odredbe
Ustava, zakonom zabranjena, iako bi, naravno, u stvarnosti krizne
situacije točno razlikovanje samoobrane i stražarenja djelovalo
zaista sitničavo'.
Dnevnik 'Koelner Stadt-Anzeiger' razglaba o ženama u vojci na
sljedeći način: 'Žene zauzimaju i u politici, i u gospodarstvu, i u
javnom životu vodeće pozicije i logično se nameće pitanje: zašto bi
tu njemačka vojska bila iznimka, kad već Francuska, Velika
Britanija i Sjedinjene Američke Države već dugo imaju ženske
vojnike. Vojni kompleks sve manje karakteriziraju sukobi 'čovjek
protiv čovjeka', a sve više High-Tech-sustavi. Sve mora biti
unaprijed tehnički isplanirano. Pa zašto onda ne bi jedna žena
upravljati vojnim zrakoplovom?'
'Die Rheinpfalz' iz Ludwighafena predviđa dalji razvoj događaja:
'Diskusija o ovoj temi neće se moći zaustaviti. Vjerojatno će žene u
dogledno vrijeme moći služiti njemačku vojsku - bilo to na
stražarskoj dužnosti ili negdje drugdje. No, dok ni samome ministru
nije jasno u kojem smjeru će dalje marširati savezna vojska, ne bi
trebao otvarati nove fronte. Prije nego što tutne ženama oružje u
ruke, trebao bi imati barem grubu predodžbu, kako će vojska
izgledati u budućnosti. Čim napravi koncept strukturne reforme
savezne vojske, može se zauzimati koliko hoće za to da žene -
naravno, ako ove to same žele - služe vojsku. Za to mu, pak, treba
većina kako bi mogao promijeniti zakon.
'Frankfurter Rundschau' također se slaže sa Scharpingovim
prijedlogom, no upućuje na još jedan važan aspekt vojne službe, a to
je njezina obveznost: 'U većini europskih zemalja zakonodavci su
već odavno reagirali i otvorili ženama pristup u vojsku. Doduše, u
gotovo svim tim zemljama vojna obveza je ukinuta. Žene koje žele
voziti tenkove, bombardere i naoružane podmornice ne bi trebalo
sprječavati u tome samo zato što su žene. No, 'dobrovoljno' ostaje
ključna riječ'.
Demonstracije u Iranu se nastavljaju, pa su njemačke novine i dalje
pune napisa o tamošnjoj situaciji. Muenchenski dnevni list
'Sueddeutsche Zeitung' komentira nemire u Iranu: 'Ključno pitanje:
može li islamska republika s teokracije prijeći u modernu
zajednicu, dovelo je do krize koja se već dugo šuljala. Njezina
vidljiva posljedica je privredna stagnacija. Sada se ritam
ubrzava. Kriza otvoreno izbija. Ipak je sve samo ne sigurno da će to
dovesti do neposrednih rezultata. Kao i svugdje na Bliskom istoku,
tako i u Perziji vrijeme protječe drugačijim tempom nego što to
Zapad očekuje ili što mu odgovara. Prag strpljenja je puno viši,
sposobnost patnje puno veća. Situacija se može zaoštriti i onda
ponovno smiriti. Nakon razdoblja bomba koje eksplodiraju bez
posljedica, može nastupiti razdoblje lažnog mira. Dok političari
koji su zakazali, konačno odigraju svoje, ponekad znaju proći
desetljeća'.
Bamberski 'Fraenkischer Tag' analizira ulogu iranskog
predsjednika Hatamija: 'Hatami se često ocjenjuje kao 'iranski
Gorbačov'. Uza sav oprez kojim treba povlačiti povijesne paralele,
može se reći: Hatami pokušava šetati po žici onako kako se to i
Gorbačov usudio - obnoviti vladajući sistem iznutra i odozgo, bez
želje da ga sruši. Mehanizam funkcionira zapanjujuće slično: čim se
u prije čvrsto zatvorenu kutiju pusti malo svježeg vjetra
Perestrojke i Glasnosti, poveća se pritisak. No, katkad izmaknu
stvari iz kontrole i onima koji ih pokrenu. U slučaju Sovjetskog
Saveza raspadom sistema, srušila se i ideologija koja je donijela
više zla, nego dobra. U slučaju Irana, rasplet je otvoren'".
(RDW)