FR-LE MONDE 14.7.CHIRAC I VOJNA REFORMA

FRANCUSKA LE MONDE 14. VII. 1999. G. Chirac je zabrinut zbog iznosa namijenjena njegovoj vojnoj reformi "Kao što to od njega traži dužnost vojnog zapovjednika prema Ustavu, Jacques Chirac se uoči mimohoda 14. srpnja obratio vojsci. No ove godine, budući da Kosovo obvezuje, poruka Predsjednika Republike nije ni izbliza bila tako tradicionalna kao što su to bile dosadašnje. Državni poglavar nije samo pozdravio, kao što je to običaj, 'sposobnost i smjelost' vojnika koji su djelovali na Balkanu. Ističući svoje zasluge u 'velikoj reformi' koja je u tijeku, a kojoj je on postavio temelje 1996. i koja će se 2002. završiti profesionalizacijom vojske, g. Chirac je iskoristio prigodu da, u stvari, pošalje trostruku poruku vladi Lionela Jospina. Prva se poruka, zapravo, sastojala u preuzimanju prijedloga ministra obrane Alaina Richarda koji je 21. lipnja htio organizirati raspravu o sudjelovanju Francuske u zračnim napadima na Jugoslaviju i poukama koje se iz toga mogu izvući. Predsjednik države je, sa svoje strane, službeno pozvao vladu, stožere i općenito vojni stalež, na 'veliku raspravu' o načinu prilagodbe snaga u vremenu do 'vojnog obrasca 2015.' Taj je obrazac uvijek bio cilj plana koji se počeo provoditi 1996., a podijeljen je u tri zakona o programiranju po šest godina. No, iako se smjer ne mijenja, balkanska kriza svakako predlaže neke prilagodbe. G. Chirac bez oklijevanja ide još dalje od g. Richarda koji je u razgovoru za 'Le Monde' (14. VII.) rekao kako je 'pretjerano' govoriti o 'slabostima' vojnog sustava. Francuska je najveći 'europski sudionik' NATO-ove operacije u Jugoslaviji. Ipak, ne mijenjajući mišljenje o utemeljenosti odluke o profesionalizaciji vojske i jačanju obavješćivanja, Predsjednik Republike očito se ne zadovoljava samo time. On otvoreno govori o 'propustima i nedostatcima koje je ta kriza istaknula'. Odabir riječi nije bio slučajan. On je u vezi s primjedbama o operativnoj nesposobnosti francuskih postrojba koje su u izvješćima Senata i Skupštine, istaknula dvojica parlamentarnih zastupnika, Xavier de Villepin (Savez centra) i Jean-Michel Boucheron (PS), tek nekoliko tjedana nakon NATO-ovih bombardiranja. Druga je poruka izravno vezana uz prethodnu. Ona se može činiti kao upozorenje, u času kada šef vlade dotjeruje zadnje odluke o proračunu za 2000. G. Chirac, naime, misli da se preustroj vojske mora nastaviti s 'nepogrješivom odlučnosti' koja pretpostavlja da Francuska mora osigurati 'potrebne mogućnosti i novčana sredstva'. (...) Obraćajući se vojsci, g. Chirac poziva na red i upozorava - no ima li mogućnosti za to i treba li izvršiti prodor u kohabitaciji na tom području? - da pozorno prati djelovanje vlade. Treća i zadnja Predsjednikova poruka više je uobičajena i ne proturječi politici gospode Jospina i Richarda. Riječ je, kaže g. Chirac, o 'nasušnoj potrebi Europljana da stvore mogućnosti za zajedničko i međusobno djelovanje' i da sačuvaju svoju sigurnost osnivanjem zajedničkih stožera, snaga, opreme i potpore. Na tom području dogovor je postignut. Francuska do konca godine želi iznijeti prijedloge koji se ne bi trebali shvatili kao napad ili prokletstvo bačeno na SAD i njihovu prevlast u Savezu. Iako se nisu vratili u NATO, ali su mu se zato otvoreno približili, Francuzi se zauzimaju za europsku obranu koja će se stvarati po uzoru na monetarnu uniju, odredivši 'mjerila za usklađivanje' koja će moći dati vjerodostojnost zajedničkim naporima na području sigurnosti", piše Jacques Isnard.