ES 13. VII. ABC POVJERENSTVO

ŠPANJOLSKA ABC 13. VII. 1999. Novo Povjerenstvo "Europsko povjerenstvo počinje od ništice, poslije podnošenja kolektivne ostavke u ožujku - udarca koji se nije dogodio nikada prije, a izazvao je i veliku krizu u tom stroju stvorenom prije 47 godina. Nova momčad započinje s izuzetno nadarenim ljudima. Čini se da je novost i velika uloga šest najsnažnijih država Europske unije: Njemačke, Francuske, Velike Britanije, Italije, Španjolske i Nizozemske. No, ono što će zaista biti važno u prvih pet godina sljedećega stoljeća mogao bi biti snažan skok prema naprijed koji će Europsko povjerenstvo načiniti. Mnogi Europljani brane stare države i ne žele plan nove ujedinjene Europe. A veliki problemi, osobito kad je riječ o najboljoj industriji, znanstvenim istraživanjima, tehnologiji i obrani, prisilit će Europljane da udruže snage. Bez dostignute kritične mase pri zajedničkim naporima, Europa jednostavno ne postoji. U posljednje dvije godine bilo je dosta kočenja, čini se da je to jasno, a kočile su vlade pojedinih država Europske unije. Ali je ostvaren i golemi napredak na monetarnom planu. Reforma ustanova stići će možda i do Europskog vijeća i Europskoga parlamenta. A Europski sud i zajedničko vlasništvo ujedinjuju i zakonodavstvo. Europsko povjerenstvo moglo bi se opet pojaviti sa svojim pravim ciljem: da sutra (jer danas to nije) postane 'europska vlada'. Ustanove se stvaraju zato da bi nadživjele kratkotrajni ljudski vijek. Ali ljudi su kvasac koji podiže ustanove. To će dokazati i dolazak uglednoga profesora iz Bologne, važne osobe iz sjeverne Italije, dobrodušnoga lica, ali strašnoga ubirača neplaćenih računa. Pri kraju dugoga mandata Jacquesa Delorsa, Njemačka je odlučila zamrznuti na neko vrijeme Europsko povjerenstvo i uspjela je postići da njegov predsjednik postane Jacques Santer. Ali tvorci te varke nisu ni zamišljali kakve će strašne posljedice imenovanje jednoga naivčine na kraju donijeti. Napredak stvaran četiri desetljeća završio je kao ruševina. Sada opet počinje obnova, a povjerena je jednome zaista sposobnome Britancu, Neilu Kinnocku, dok će još jedan Britanac voditi vanjsku politiku petnaestorice. Španjolska je dobila dva važna mjesta - Loyola de Palacio nalazi se na mjestu potpredsjednice, a Pedro Solbes, kojemu priznaju veliko iskustvo i poštenje, bit će zadužen za delikatno područje eura. Nijemci će, na čelu s Guenterom Verheugenom zaduženim za pitanja proširenja, voditi rješavanje još jednoga velikoga problema, danas zacrtanoga samo na karti. Dvojica Talijana, Prodi i Monti, obojica iz stranaka desnog centra, donijet će veliku količinu ugleda vlasti, a čini se da se i dvojica Francuza pojavljuju na pozornici kao vrlo važni političari, sa Jacquesom Delorsom koji će, uz pomoć ovlaštenja, zapovijedati europskom trgovinom. Ali sve to, iako je i to mnogo, ostaje na površini problema. Za upravljačem europskoga stroja nalazi se sedam glava (Prodi, Solbes, Lamy, Patten, Verheugen, Barnier i, najstariji od njih, Nizozemac Frits Bolkestein). Njih spaja ista vjera u neizbježnost stvaranja jedinstvene Europe koja neće biti samo još jedno tržište, nego nešto sasvim drugo: jedna Europa, bez birokracije, liberalizirana, ali i braniteljica poboljšane države blagostanja, sposobna za konkuriranje SAD-u i smanjivanje gospodarskoga protekcionizma. Zaista je važno da se Europa opet vrati svojim idejama - jer ideje pokreću svijet - i iziđe iz ovoga tužnoga duševnog i operativnog nereda u koji je upala za vrijeme prethodnoga predsjednika Povjerenstva. Naša prognoza: do 2004. zajednička vanjska i obrambena politika malo će (barem malo) napredovati, euro će se učvrstiti, kao jedino koliko-toliko brzo sredstvo za ujedinjavanje kojim Europska unija sada raspolaže, i ostvarit će se odlučan napredak prema pripajanju Poljaka, Čeha, Mađara, Estonaca i Slovenaca (ne više njih, ali ni manje). No, prije svega, postojat će jedan predsjednik i jedna izvanredno dobra i sposobna momčad koja će europske povjerenike izvući iz sadašnje situacije, a možda će reformirati i sustave donošenja odluka. Drugim riječima, Europsko će povjerenstvo moći načiniti taj korak prema postojanju europske vlade. Čini se da se sve to može zaključiti, kako bi rekao Bonaparte, iz pukog razvoja situacije", piše Dario Valcarcel.