US 13. VII. IHT MEĐUNAR. ZAKON-NATO

SJEDINJENE DRŽAVE THE INTERNATIONAL HERALD TRIBUNE 13. VII. 1999. Međunarodni zakon, da, ali NATO je bio potreban "Sada kad su Sjedinjene Države uspješno ratovale a da se nisu sukobile s privremenim sudom za ratne zločine u Haagu, one bi trebale prestati ometati stvaranje trajnog suda za ratne zločine. To je barem mišljenje mnogih organizacija za ljudska prava" piše Fred Hiatt. "Zamisao o trajnom sudu proistječe iz privlačne vizije svijeta u kojemu vlada međunarodni zakon. No Kosovo je pokazalo da katkad samo sila može zaustaviti zlo. Intervencija NATO-a možda je bila kršenje međunarodnoga zakona, no svejedno - ispravna. Nije sigurno da bi se trajni sud mogao prilagoditi toj složenoj stvarnosti. Danas djeluju dva suda za ratne zločine, a oba je stvorio UN kao odgovor na nečuvene zločine u Ruandi i u bivšoj Jugoslaviji. Oba suda daju vrijedan doprinos načelu da počinitelje zločina protiv čovječnosti treba kazniti. Sad većina zemalja planira uspostaviti trajan sud za ratne zločine. Taj sud ne bi bio dio UN-a. On bi imao trajnu službu tužitelja i istražitelja i sam bi odlučivao što će istraživati. Ne bi imao političko utočište u Vijeću sigurnosti, kao dva postojeća suda; njegovi službenici možda ne bi imali usredotočenost ili osjećaj misije koji je privlačio najbolje tužitelje u Haag. Clintonova vlada kaže da načelno podupire takav sud, ali želi više zaštite za američke oružane snage u inozemstvu, kao i druge promjene u ugovoru. Tijekom bombaške kampanje NATO-a, Human Rights Watch pronašao je mnoga moguća kršenja međunarodnoga zakona. U pismu NATO-u od 13. svibnja zatražio je 'disciplinsku ili kaznenu istragu' svakog mogućeg 'ozbiljnog kršenja' zakona, i ustrajao je na poduzimanju 'prikladnih disciplinskih ili sudskih mjera'. Napad na srpske televizijske i radijske prijenosnike, sugerirao je Human Rights Watch, bio je kršenje zakona; a kršenje je bilo i ne dati 'jasno upozorenje' prije tog napada. Bombardiranje tvornica u vlasništvu političkih saveznika Slobodana Miloševića, uništavanje električnih centrala u Srbiji, bacanje kasetnih bomba - sve je to, natuknula je organizacija, možda kršenje odredaba Ženevske konvencije. Napad na kinesko veleposlanstvo u Beogradu, iako slučajan, bio je također kršenje zakona, ako je rezultirao iz 'propusta da se poduzmu potrebne mjere opreza.' Povjerenstvo odvjetnika za ljudska prava upozorilo je NATO da su napadi na 'civilne mete' ratni zločini. Liječnici za Human Rights tvrde da su pravila uključenja NATO-a, koja su od pilota tražila da lete visoko iznad dometa srpskih raketa, ugrožavala civile te ih stoga 'međunarodni humanitarni zakon očito zabranjuje'. Amnesty International je 18. svibnja ustvrdio da je 'opetovano pisao NATO-u da izrazi svoju zabrinutost' jer bombardiranje u kojem se ubijaju civili 'možda predstavlja nezakonite napade'. Te organizacije, koje su veći dio svojih kritika ostavile za srpske zločine, bile su mnogo umjerenije od nekih. Kineska vlada, ruska Duma i Američka udruga pravnika nisu uopće sumnjali da NATO čini ratne zločine. Po međunarodnom zakonu oni su možda u pravu. Ugovor kojim se uspostavlja trajan sud agresiju smatra ratnim zločinom, a NATO je bez sumnje napao suverenu zemlju bez UN-ova odobrenja. Vjerojatno je, međutim, da bi NATO da je tražio UN-ovo odobrenje, i dalje čekao - dok bi Slobodan Milošević uspješno i trajno većinu kosovskih Albanaca izbacio iz njihovih domova. Moguće je da bi saveznički zrakoplovi da su letjeli niže, svojim bombama ubili manje civila. Također je moguće da bi stalni gubici u zrakoplovima i pilotima toliko uništili političku potporu u javnosti i među političarima zemalja NATO-a, da bi Milošević prevladao . (...) Malo se ratova vodilo iz tako altruističkih motiva i s tolikom pomnjom da se izbjegnu civilne žrtve. Ako zagovornici ljudskih prava NATO smatraju mogućim zločincem čak i u ovom slučaju, teško je vidjeti kako istodobno mogu tvrditi da trajni sud za ratne zločine NATO-u ne bi trebao zadavati brige. Međunarodni je zakon važan. Nitko ne želi da si Rusija sad uzme pravo da napadne Litvu, recimo, kako bi 'zaštitila' Ruse u tom području. Zapravo, nitko ne želi da NATO ili Sjedinjene Države olako poduzimlju intervencije bilo gdje. No oni koji su pozdravili američku intervenciju za zaštitu Kosova, koji su tražili takvu akciju, koji su shvatili da samo američko vodstvo može spasiti Kosovare - takvi ljudi bi također trebali shvatiti da biti vođa znači biti meta."