ZAGREB, 13. srpnja (Hina) - Znanstvenici upozoravaju da je znanstvena proizvodnja u Hrvatskoj ispod svjetskog prosjeka i da nema jasnih kriterija za ocjenjivanje znanstvenoistraživačkog rada. S tom se ocjenom pak ne slažu u
Ministarstvu znanosti i tehnologije, gdje tvrde kako se te kritike upućuju hrvatskoj državi, a do takvih zaključka se došlo istraživanjem znanstvene produkcije objavljene u nekoliko časopisa i zbornika unatrag 10 do 15 godina.
ZAGREB, 13. srpnja (Hina) - Znanstvenici upozoravaju da je
znanstvena proizvodnja u Hrvatskoj ispod svjetskog prosjeka i da
nema jasnih kriterija za ocjenjivanje znanstvenoistraživačkog
rada. S tom se ocjenom pak ne slažu u Ministarstvu znanosti i
tehnologije, gdje tvrde kako se te kritike upućuju hrvatskoj
državi, a do takvih zaključka se došlo istraživanjem znanstvene
produkcije objavljene u nekoliko časopisa i zbornika unatrag 10 do
15 godina.#L#
Akademik Silobrčić, ovogodišnji dobitnik državne nagrade za
životno djelo u području medicinskih znanosti i član skupine
znanstvenika koja je sastavila Inicijativu za promjenu položaja
znanosti u Hrvatskoj, ocijenio je u razgovoru za Hinu kako
znanstvena proizvodnja u nas teško može napredovati. Razlog su
tome, rekao je, kriteriji ocjenjivanja projekata, koji nisu
usklađeni sa svjetskima, već djeluju kao lokalni kriteriji. Takvi
su kriteriji kontraproduktivni i dovode do toga da hrvatski
znanstvenici proizvode manji broj i manje kvalitetne znanstvene
članke. Stoga, smatra Silobrčić, treba donijeti političku odluku
da se u znanosti primijene mjerila kakva vrijede u zapadnim
zemljama.
S takvom se ocjenom znanstvene produktivnosti u Hrvatskoj ne slažu
u Ministarstvu znanosti i tehnologije, posebice ne s metodom
izračunavanja znanstvene produktivnosti, kao ni sa zahtjevom da se
političkim odlukama donose kriteriji ocjene projekata. Procjena
znanstvene produktivnosti moguća je samo u nekim znanstvenim
područjima prebrojavanjem objavljenih radova u - uvjetno govoreći
- relevantnim znanstvenim časopisima. Time se ne može procijeniti
ni kvaliteta, a ni doprinos u svim znanstvenim područjima. U
Hrvatskoj su prihvaćena mjerila ocjene znanstvenih projekata
sukladno mjerilima razvijenih zemalja, s nekim od naših
specifičnosti, poglavito u područjima koja se ne mogu izravno
uspoređivati s inozemnom znanstvenom produkcijom, ali koja se i u
drugim zemljama posebno tretiraju, posebice u područjima
istraživanja nacionalnih tema i bogatstava, tvrde u Ministarstvu.
Po nekim podatcima u Hrvatskoj je u 1993. registrirano 9000
znanstvenika, koji su činili 0,17 posto ukupnoga broja svjetske
znanstvene zajednice. Međutim, njihov je ukupan doprinos bio 0,08
posto, dakle, upola manji nego bi trebao biti prema udjelu u ukupnom
broju znanstvenika.
Po podacima znanstvenice Aleksandre Jovičić 908 doktora znanosti
od 1991. do 1996. nije objavilo ni jedan znanstveni i stručni tekst
ni u Hrvatskoj ni u inozemstvu. Silobrčićevo je istraživanje
pokazalo da u nekim područjima prirodnih znanosti ima znanstvenih
savjetnika koji u 12 godina (od 1980. do 1992.) nisu objavili ni
jedan članak u časopisima uvrštenima u svjetske baze podataka.
Ministarstvo znanosti i tehnologije upozorava da Hrvatska u
vrijeme toga istraživanja nije imala niti danas ima 9000
znanstvenika. "Na sveučilištima danas radi oko 3200 profesora, tj.
znanstvenika i oko 1500 znanstvenika u znanstvenoistraživačkim
institutima. Doda li se tomu mali broj znanstvenika iz
gospodarstva, kliničkih bolnica i td., ukupan broj znanstvenika u
Hrvatskoj je gotovo za polovicu manji od broja iz kojega je
izračunana znanstvena produkcija u Hrvatskoj. Ministarstvo smatra
kako relativno simplificirano tumačenje znanstvene
produktivnosti, koje se može primijeniti s relativnom točnošću kod
prirodnih znanosti, ne može dati nikakve rezultate kod velikoga
dijela društvenih, humanističkih pa i tehničkih znanstvenih
područja.
Na upit koliki je točan broj registriranih doktora znanosti u
1998., Ministarstvo je odgovorilo da se pretpostavlja kako je broj
uposlenika na visokim učilištima ili institutima istodobno i broj
aktivnih znanstvenika i da se po tom broju mogu raditi statistička
istraživanja. Naime, po novom Zakonu o znanstvenoistraživačkoj
djelatnosti više se ne može govoriti o "registriranim
istraživačima", odnosno registriranim doktorima znanosti, navode
u Ministarstvu.
Kao još jedan problem Silobrčić navodi financiranje
"neproizvodnih" znanstvenika. Po njegovoj ocijeni neki
znanstvenici koji nemaju rezultata u istraživanjima ponovno
dobivaju novac za tražene projekte. Iako se za znanost izdaju
minimalna sredstva, ona se svejedno neracionalno troše jer se novac
daje onima koji se nisu iskazali na svjetskom tržištu, izjavio je
Silobrčić.
Ministarstvo priznaje da među 4500 znanstvenika u Hrvatskoj
postoje ljudi koji više godina nisu objavili znanstvene radove.
"Osim što takvi znanstvenici ne mogu voditi znanstvene projekte i
za to dobiti novaca iz sredstava za znanost, ti ljudi će morati
napustiti sveučilišta i institute prilikom prvog reizbora u
znanstvena zvanja, za što je znanstvena produkcija jedna od
osnovnih pretpostavaka. To znači da u sustavu znanosti i visoke
naobrazbe postoje mehanizmi koji štite sustav od ljudi koji njemu
ne pripadaju", napominju u Ministarstvu.
(Hina) mb mc