US IHT 10.7.TKO ĆE IZGRADITI BUDUĆNOST

SJEDINJENE DRŽAVE INTERNATIONAL HERALD TRIBUNE 10. VII. 1999. Još se traga za junacima koji će izgraditi budućnost Srbije "Poljska, gdje je prije deset godina pala prva domina, odlično je mjesto za promatranje početaka antifašističkoga djelovanja u Srbiji. S te točke, ljudi i mjesta u Srbiji dobivaju konkretniju, praktičniju dimenziju. Odavde je lakše procjenjivati nijanse, razlikovati prosvjednike od varalica i zapažati iskre koje bi mogle najavljivati početak kraja", piše Anna Husarska, politička analitičarka u Bosni i na Kosovu između 1996. i 1998. "Uzmimo pitanje tko je junak u Srbiji poslije zračnih napada. To nije Pravoslavna crkva, koja je ljuta na predsjednika Slobodana Miloševića jer je izgubio Kosovo, kolijevku srpske Pravoslavne crkve i srpstva općenito. Za razliku od poljske crkve, ona se nije usprotivila kršenju ljudskih prava kad su počinjena niti poslije protiv ratnih zločina. Sad, istina, priznaje da su etničkim Albancima učinjena 'zla', no to je obraćenje stiglo prekasno. Još bi se moglo pokazati da se junaci kriju u oporbi, ali dosad čelnik Demokratske partije Zoran Đinđić, koji se vratio nakon dvomjesečne interne emigracije u Crnu Goru, brižno pazi da ne povrijedi one koji oplakuju gubitak Kosova. Osim toga, Alijansa za promjene premlada je da bi se o njoj sudilo. A vojnici i njihove obitelji koji prosvjeduju u Kraljevu i drugim gradovima? Njihova ljutnja na Miloševića uvelike je povezana onim što drže nedovoljnim i nedjelotvornim čišćenjem Kosova, kao i s prerevnim etničkim čišćenjem ili ratnim zločinima. Ovdje je katarza još strana riječ. Za mene je junak Ivan Novković, tehničar iz leskovačke televizijske postaje koji je u prekidu košarkaške utakmice emitirao pripremljenu poruku kojom traži ostavku lokalnoga administratora. Na njegov je poziv odgovorilo 20.000 ljudi, izišavši na prosvjed i dodajući vlastite zahtjeve, među kojima i Miloševićev odlazak. Novković je osuđen na 30 dana zatvora, a njegov je slučaj postao katalizator promjena. Potaknuo je šire prosvjede i danas gotovo sve oporbene skupine - Civilna alijansa, Nova demokracija, Alijansa za promjene, Srpski pokret obnove, Centar za antiratnu akciju - ujedinjeno traže njegovo puštanje. Nešto slično dogodilo se u Poljskoj 1980. kad je radnica gdanjskog brodogradilišta Anna Walentynowicz otpuštena jer se zauzela za radnička prava. (...) Kad bi bar bilo dovoljno Ivana Novkovića, kad bi bar barijera straha među običnim ljudima bila srušena, stvorio bi se zamah, a onda bi se moglo pomesti čak i genijalca poput Miloševića. Srbija iz mraka ne izranja i ne dolazi pameti na uobičajenim mjestima. Ne događa se to u nekad kozmopolitskom Beogradu, čiji su stanovnici vandalski napali British Council, Francuski kulturni centar i Informativni ured SAD. Beograd je svoju priliku imao u zimi 1996./97. kad je cijeli grad izišao na ulice jer je Miloševićeva koalicija varala na gradskim izborima, ali su tijekom tri mjeseca demonstranti jedva izustili riječ protiv ratnih zločina koje su počinjene po zapovijedi njihova izabranog predsjednika u Vukovaru, Srebrenici, a nisu se pobunili ni protiv apartheida koji je uveo na Kosovu. Srpski bijes ovoga puta dolazi iz južnih provincijskih gradova poput Čačka, Užica, Kragujevca ili nedavno Prokuplja i uspavanog Leskovca, poznatog po snažnoj potpori Miloševiću i svojoj odličnoj, iako teškoj, kuhinji, a ne po političkoj aktivnosti. Niti to nije neobično. U Poljskoj je 1975. početak kraja počeo u predgrađu Varšave, u tvornici 'Ursus', a pokret je dosegao svoje razmjere u Gdanjsku, a ne u Varšavi. (...) Pobuni li se provincijska Srbija, pokret nitko neće moći zaustaviti. Nije joj potrebna vanjska pomoć, Srbi su se pokazali vrlo domišljatima i discipliniranima u aktivnostima usmjerenim protiv 'mete' pa bi mogli davati pouke pentagonskim stručnjacima iz psiholoških operacija. Doista, s obzirom na nadmoćnu propagandu kojom su se tijekom zračnih napada služile zemlje NATO-a, bilo bi bolje kad u tim pobunjeničkim akcijama ne bi bili pronađeni otisci zapadnih prstiju. Možda ne iz potpuno ispravnih razloga, ali ovaj put bi Srbi mogli reći 'basta'. Milošević se toga sigurno boji jer očajnički pokušava kupiti vjernost policije. Prigodom 'Dana ustanka' 7. srpnja dodijelio je 1078 ordena od kojih 910 djelatnicima Ministarstva unutarnjih poslova. Točno je da Milošević ima vrlo dobar instinkt preživljavanja, ali Kosovo je treći pokušaj poslije kojega je projekt velike Srbije završio smanjenjem jugoslavenskoga teritorija. Uskoro će se, kao u onom vicu koji kruži Beogradom, Milošević i njegova žena Mira naći okruženi vojnicima u dvorištu svoje vile, ali to neće biti vojnici NATO-a. Bit će to novi jugoslavenski carinici", zaključuje Anna Husarska.