FR-US-GB-DE-vojska-Organizacije/savezi-Obrana-Oružani sukobi-Proračun FR-LE MONDE 11.7.FRANCUSKA NATO I KFOR FRANCUSKALE MONDE11. VII. 1999.Mimohod nakon rata u Srbiji"Sjevernoatlantski savez danas je jedina međunarodna vojna
organizacija koja ima jedinstven zapovjedni lanac za rješavanje kriza u Europi. Države članice koje će ubuduće moći daljinski 'projicirati' snagu imaju odlučujući glas u Savezu: SAD, koji je osigurao 75 posto zrakoplova za pothvat 'Saveznička snaga' ponad Jugoslavije, i četiri europske zemlje (Velika Britanija, Njemačka, Francuska i Italija) koje čine 60 posto osoblja KFOR-a na Kosovu. Profesionalne snage, usavršene međunarodnim djelovanjem i dobro opremljene, desna su ruka Saveza prilagođena kontroliranoj primjeni moći.To su, kada je riječ o organizaciji snaga, najveći rezultati balkanske krize u času kada Francuska, na vojnom mimohodu 14. srpnja na Elizejskim poljima, odaje počast svojim postrojbama koje su zajedno s drugima sudjelovale u okršaju s diktaturom. Prvi put pošto je talijanski general Giulio Douhet, 20-ih i 30-ih utvrdio njezina načela, strategija 'gospodarenja zračnim prostorom', kako glasi i naslov knjige ovog vizionara, omogućila je da se prekine -
FRANCUSKA
LE MONDE
11. VII. 1999.
Mimohod nakon rata u Srbiji
"Sjevernoatlantski savez danas je jedina međunarodna vojna
organizacija koja ima jedinstven zapovjedni lanac za rješavanje
kriza u Europi. Države članice koje će ubuduće moći daljinski
'projicirati' snagu imaju odlučujući glas u Savezu: SAD, koji je
osigurao 75 posto zrakoplova za pothvat 'Saveznička snaga' ponad
Jugoslavije, i četiri europske zemlje (Velika Britanija, Njemačka,
Francuska i Italija) koje čine 60 posto osoblja KFOR-a na Kosovu.
Profesionalne snage, usavršene međunarodnim djelovanjem i dobro
opremljene, desna su ruka Saveza prilagođena kontroliranoj
primjeni moći.
To su, kada je riječ o organizaciji snaga, najveći rezultati
balkanske krize u času kada Francuska, na vojnom mimohodu 14.
srpnja na Elizejskim poljima, odaje počast svojim postrojbama koje
su zajedno s drugima sudjelovale u okršaju s diktaturom. Prvi put
pošto je talijanski general Giulio Douhet, 20-ih i 30-ih utvrdio
njezina načela, strategija 'gospodarenja zračnim prostorom', kako
glasi i naslov knjige ovog vizionara, omogućila je da se prekine -
ako ne uništi - nasilje, na temelju humanitarnog upletanja. Stoga
način na koji je vođen kosovski rat vjerojatno ima veću važnost -
iako nije postao školski primjer stožerima - nego Zaljevski rat
prije devet godina.
U sklopu NATO-a, gdje ima osobit položaj koji je gdjekad potiče na
nadmetanje, iako to niječe, francuska je vojska na Balkanu, u Bosni
kao i na Kosovu, morala dokazati da je poput drugih saveznika
odlučna da preuzme svoj dio tereta, a možda i više od toga. To je
neobično, ali Francuska danas više nego ikada ima razloga da se
miješa u NATO. To je naknada za njezinu želju za samostalnošću, uz
opasnost da zadirkuje partnere - Britanci je drže 'drskom' -
potvrđujući njihovo mišljenje da se želi nametnuti za primjer.
Izazov demonstracije koja traje nije malen: riječ je, ni više ni
manje, o sudbini onoga što se zove europski identitet sigurnosti i
obrane i njegovih odnosa s NATO-om, napose sa, uz ili bez SAD-a.
Primjerice, Washington je na Kosovu bio sveprisutan - i glavni - u
vođenju zračnoga rata. Mogućnost nadzora Europljana nad nekim
strategijskim ciljevima nije bila tako velika, kao što oni sada
tvrde. Naprotiv, zadaća, organizacija i sastav KFOR-a više su
obilježeni Europom, iako su Amerikanci vodili pregovore o mjestu
ruske vojske, a neki Europljani još kasne s raspoređivanjem, sve u
svemu ograničenih, sastavnica, vojnika i redarstvenika koji se od
njih traže.
U stvari, europska je razmišljanja nadahnula podjela rada.
Oslobodivši se nadzora UN-a, NATO se od obrambenog - iz vremena
hladnog rata između Istoka i Zapada - pretvorio u savez koji
potvrđuje svoju snagu i nameće svoju zamisao o sigurnosti. To je,
kažu oni koji osuđuju takav način djelovanja, produžetak vojne
'projekcije' SAD-a. Ne želeći ulaziti u suparništvo s NATO-om, EU s
europskim identitetom sigurnosti i obrane želi zadržati mogućnosti
koje će joj biti primjerene i koje će zajedno s američkim saveznikom
rabiti u operacijama u kojima Washington neće biti vođa, već će joj
pozajmiti nešto iz svog arsenala. (...)
Na koncu, riječ je o tome da se europski korpus razvije prema
obrascu snaga za brzo djelovanje, čiji je stožer poslužio NATO-u za
nadzor nad upletanjem u Bosni i na Kosovu, i nastoji da Europa -
ujedinjena - ubuduće troši više od trećine onoga što Amerikanci
daju za vojnu istraživanje i razvitak.
No, na tome polju francuska vojska nije baš najbolja među
saveznicima, a potrebna usklađivanja koja će postupno morati
provesti zajedno s njima, poput onih u svezi sa zajedničkim novcem,
zahtijevat će vremena i ozbiljnih napora s njezine strane.
U usporedbi sa SAD-om, Velikom Britanijom i Njemačkom, ostanimo
samo na ova tri slučaja, Francuska je zapadna zemlja koja je
najmanje smanjila svoje vojne troškove, iako je smanjenje u zadnjih
deset godina općenito dostiglo 27 posto, kada je riječ o izdvajanju
za obranu iz bruto domaćeg proizvoda. (...)
Kosovska je kriza iznenadila vojske i vojnu industriju na europskom
kontinentu - počevši od Francuske - koja je u jeku preustroja.
Izbacujući tone bomba, SAD je iskoristio prigodu da potvrdi svoju
tehnološku nadmoć. Kvalitativan i kvanitativan nerazmjer s jedne i
s druge strane Atlantika u sustavima naoružanja unaprijed slabi
zajedničku političku volju Europljana u sučeljavanju s
Amerikancima. No Europa će imati ugled u NATO-u samo ako se može
osloniti na prave vojne mogućnosti", piše Jacques Isnard.