FR LE MONDE 10.7.INTERVJU:D'ESTAING

FRANCUSKA LE MONDE 10. VII. 1999. Giscard: Predsjednik mora skratiti mandat Pascal Robert-Diard razgovarao je s bivšim francuskim predsjednikom Valeryjem Giscardom d'Estaingom o francuskoj politici, europskim izborima i dr. Iz razgovora izdvajamo: " - U napisu objavljenom u 'Le Mondeu' od 19. veljače rekli ste da će podijeljena oporba doživjeti slom na europskim izborima. Kakav zaključak izvlačite iz izbora od 13. lipnja? = Nesreća se dogodila. Dapače, njoj nema slične u povijesti V. Republike. Nikada još nismo imali izbore na kojima nijedna lista koja je zastupala većinu V. Republike, nije dobila više od 13,5 posto glasova! To postavlja neka važna pitanja na koja treba pokušati odgovoriti. Može se dati prva procjena uzroka neodaziva. Kad direktor kazališta vidi da je dvorana napola prazna, kaže: 'Vjerojatno komad nije jako dobar, sigurno će trebati promijeniti glumce.' Ne kaže da su u krivu gledatelji koji nisu došli. Kad na tako važnim izborima više od polovice Francuza ne dođe na izbore, to je znak kvalitete političkog izbora koji im se nudi. - Mislite li da oporba još uvijek plaća račun zbog raspuštanja iz 1997. i poraza na parlamentarnim izborima? = Bojim se da plaća. Taj je poraz jako osobite naravi jer je uzrokovan odlukom predsjednika Republike o raspuštanju. Odluka da se raspusti skupština jedina je odluka koju on može donijeti potpuno sam, bez pristanka premijera. Ona je imala dvije posljedice: s jedne strane, odlazak većine koja je slavodobitno bila izabrana četiri godine ranije, odlazak u velikim razmjerima, i s druge, ulazak u novo razdoblje upravljanja našom javnosti, budući da je to prva kohabitacija koju predvodi predsjednik degaullist. Dvije prijašnje kohabitacije predvodio je Francois Mitterrand, tj. netko tko je bio protivnik V. Republike, tko se borio protiv njezinih ustanova i nije se čudio što se našao u netipičnom položaju. - Nije li i desnica žrtva vlastitih neslaganja i nesposobnosti da 'odbaci neprijateljstva', da se poslužimo Vašim riječima? = Svakako, postoji problem naraštaja. Moglo bi se jednostavnije reći: ljudi jednog naraštaja prikazivali su se kao obnovitelji, a pokazalo se da su rušitelji. Jako vjerujem u pojam naraštaja u politici: muškarci i žene iz istog razdoblja školovani su, oblikovani istim događajima. Naraštaj kojemu ja pripadam upoznao je posljednji rat ili ga se tek nejasno sjeća. Trebalo se odlučiti. Sljedeći je naraštaj naraštaj potrošačkog društva. On je vidio kako se bogatstva sama stvaraju. Bilo je to razdoblje tzv. 'slavnih' godina, kada je najvažnije bilo znati izvući korist iz svega. Ljudi tog naraštaja odnosili su se prema politici kao prema potrošnoj robi, pitali su se što im politika može donijeti, kakvu korist, karijeru. Naraštaj koji će, prema mome mišljenju, drugačije pristupiti stvarima, jest naraštaj koji je oblikovala kriza i za čiju se budućnost kaže da nije sigurna. Uostalom, vidimo da se on približava vlasti. (...) - Čini li Vam se da Predsjednik Republike više nije vođa svoje većine, tj. oporbe? = On je odlučio da se više neće ponašati kao vođa. Pogledajte europske izbore. Ni u jednom času on javno nije zauzeo stajalište u korist neke stranke iz svoje većine, kakva god ona bila. Ni u jednom trenutku nije upravio poziv svojim biračima. Na unutarnjem planu, nikada nije bilo većih znakova koji bi govorili da se Predsjednik Republike ne slaže sa sadašnjom većinom i da će, kada dođe čas, predložiti da se ova ili ona odluka poništi. Naprotiv, bilo je pitanja, kao što je reforma pravosuđa, za koja se činilo da je Predsjednik bliži stajalištu vlade nego svojim prijateljima. To se dogodilo s nekim tekstovima. To je politički izbor. No to je izbor koji bi mogao dovesti do propasti predsjedničke stranke. To uostalom opravdava i postupak Charlesa Pasque i njegovih koji je sadržan u sljedećoj tvrdnji: 'Mi, degaullisti, ne prepoznajemo se više u onome što se poduzima.' (...) - Je li, po Vašemu mišljenju, došlo vrijeme odluke za Jacquesa Chiraca? = Za Francusku nije dobro da skakuće s noge na nogu (...). Za Jacquesa Chiraca odluka je teška. Čitava je njegova karijera vezana uz vodstvo u RPR-u . Ako prihvati tu podjelu RPR-a, bit će to bitna promjena. On mora odlučiti: ako izabere kohabitaciju koja će trajati do 2002., tj. postati gotovo normalan način djelovanja V. Republike, to će otežati njegov ponovni izbor. Ne zaboravimo da postoji svojevrsna ironija povijesti. U određenom trenutku, povijest vas izlaže posljedicama vlastitog izbora. Predsjednička dužnost, onakva kakva je bila za V. Republike, osvetit će se onome koji je ostvario dugotrajnu sporazumnu kohabitaciju, otežavajući svoj ponovni izbor, budući da se sama dužnost, koja se sastoji u vodstvu i poticanju, nije poštovala. (...) - U tom slučaju, kada bi se, po Vašemu mišljenju, trebali održati predsjednički izbori? = Vratio sam se iz SAD-a, zemlje u kojoj sustav djeluje pravilno. Mislim da je za jedno društvo dobro da unaprijed zna kada će se izbori održati. Ako se prihvati petogodišnji predsjednički mandat, politički će život u Francuskoj poprimiti jasniji ritam, sjetite se velikog razdoblja revolucija. (...) Raspuštanjem 1997. Jacques Chirac htio je izvesti udarac, kako se tada govorilo. Taj je udarac bio nesretan. To ne znači da, kada za to dođe vrijeme, ne treba izvesti koristan potez. Mislim na mudru izreku Konfucija: 'Tko načini pogrješku i ne ispravi je, čini drugu pogrješku.' A korisno bi bilo da se rad ustanova uskladi s djelovanjem V. Republike. To sa sobom donosi očitu opasnost, opasnost od poraza. Ali nije li bolje izgubiti polazeći od izbora koji je ponuđen zemlji, nego izgubiti nakon dugog razdoblja koje će u povijesti V. Republike biti zabilježeno kao nepravilnost koja je oslabila francuski sustav ustanova?"