IT-LA STAMPA 8.VII.-TELEVIZIJA I POLITIČARI

ITALIJA LA STAMPA 8. VII. 1999. Političari, vratite nam televiziju "Jučer ujutro RAI-Uno prikazivao je pustolovni film 'Spašavanje', o nekim kineskim američkim zarobljenicima koji su pokušavali pobjeći: napeto, srce lupa, uspijevaju se uvući u zrakoplov za bijeg, ali paljba iz neprijateljskih pušaka... ali je završnica koja nas je zaokupila bila grubo prekinuta prije kraja: kako bi se dalo prostora, izvijestila je najava, Massimu D'Alemi u njegovu govoru u Skupštini i glasovanju 'glede rasprave o političkom, gospodarskom i društvenom stanju zemlje'. Što se tiče filma, bit će ponovljen sutra. Naravno, u ljetno jutro gledatelja nije bilo na milijune, no predsjednik vlade našao je nov način da postane antipatičan onima (nezaposlenima, gospođama, mladeži, bolesnima, starima) koji su pratili film, a ta je epizoda pružila novu prigodu za razmišljanje o politici na televiziji. Godinama se već, uvijek uzalud, raspravlja o jednoj činjenici, koja se smatra neprihvatljivom u bilo kojoj civiliziranoj zemlji na svijetu; o činjenici da je jedan politički čelnik i bivši predsjednik vlade, Silvio Berlusconi, vlasnik i televizijskih mreža, a da na tim mrežama može provoditi svu moguću izbornu i osobnu promidžbu, uspostavljajući neravnotežu u svoju korist i propagandnu štetu drugim čelnicima i drugim političkim skupinama. Ta okolnost, koju oni koji se njome služe nazivaju normalnom, očito je nepravedna i nepoštena, no godinama se ne uspijeva zakonski ili činjenično promijeniti. Toliko duga nemogućnost, tako postojana, ostavlja sumnju da ne postoji stvarna volja, ili da je to pitanje pogađanja, bilo kao predmet kompromisa ili političkih razmjena. Kada se dogodi, kao što se upravo dogodilo, da Berlusconi i Forza Italia postignu izborni uspjeh, ljevica se malo razbudi, pa se problem, birokratski nazvan 'sukobom interesa', ponovno izloži, Veltroni ponovi svoje stare prigovore i prosvjede, ali sve ubrzo ponovno padne u jedan čudan san, neodlučnu inerciju. Uostalom ni javna televizija se ne šali. Po tradiciji, po navici, iz drugih razloga, na bezobrazluk propagadnih spotova, izravnih izjava ili lažnih intervjua, RAI često odgovara stalnim, prikrivenim kapanjem provladinih vijesti ili priloga, koje djelotvornijim čine pretpostavljena neutralnost te ustanove, način izvješćivanja, kapilarna raspodjela i svakodnevno ponavljanje. Mimo političke kronike (jedine u kojoj se nad RAI-em provodi nekakav nadzor), dva televizijska sustava, javni i privatni, emitiraju različite kulture, dva pristupa životu i zabavi, suprotne vrijednosti i težnje. Bili bi neozbiljno i smiješno očekivati potpunu jednakost i objektivnost, ali ograničavanje zloporaba, ispravljanje avanturizama i pogrješaka, izbjegavanje pretjerivanja i prepotencije, bilo bi, jednostavno, civilizirano", piše Lietta Tornabuoni.