IT-6.VII.CORRIERE-ŠVICARSKA I IZBJEGLICE

ITALIJA CORRIERE DELLA SERA 6. VII. 1999. Tako je Švicarska predavala izbjeglice Srbima "Jedan Kosovar u Švicarskoj vrijedi 3200 franaka, nešto manje od četiri milijuna lira. To je cijena koju je švicarska konfederacija plaćala režimu Slobodan Miloševića za svakog izbjeglicu kojega je Jugoslavija uzela natrag. Sporazum između bernske i beogradske vlade predviđao je da se građani izbjegli s Kosova, koji nisu regulirali svoj status, silom vrate u domovinu, bez ikakve brige za njihovu sudbinu. U zračnoj luci u Zuerichu, švicarske su ih vlasti predale 1767, izravno u ruke srpskih policajaca koji su bili ovlašteni letjeti i djelovati na švicarskom teritoriju, i to na trošak švicarskih poreznih obveznika. To je tako bilo do kraja ožujka, početka rata, dok je ostatak Europe odavno činio suprotno. Za osmoricu protjeranih sigurno je da su nestali nakon ispitivanja u jugoslavenskim vojarnama. Mogli bi biti ubijeni i mnogi drugi. Nisu se spasili ni oporbenjaci. I oni su, zajedno s običnim ljudima i cijelim obiteljima, vraćeni državi iz koje su pobjegli.(...) Ni posljedice rata nisu dovele do opoziva. Švicarski konzul Ferruccio Beltrametti objašnjava: 'Sporazum nije suspendiran ili opozvan, no očito je da sada nije primjenjiv. Potpisan je 3. srpnja 1997., a stupio je na snagu u rujnu 1997.', kaže diplomat. 'Potpisnici u ime švicarske konfederacije bili su federalni savjetnik Arnold Koller, a u ime jugoslavenske federacije ministar unutarnjih poslova Zoran Sokolović. Do danas je vraćeno u domovinu 3326 građana jugoslavenske republike, od kojih 1767 uz pomoć švicarskih vlasti, drugih 1559 Švicarsku su napustili sami'. Problem mnogih Kosovara u inozemstvu je taj što niti jedan, iz očitih razloga, nije prije no što je pobjegao mogao tražiti putovnicu i vizu u Beogradu, te regulirati svoj status prema švicarskom zakonu. Izbjeglice nije pomogla ni trudnoća, ni što imaju kuću i posao u jednom od kantona, ni to da nikad nisu napravili kažnjivo djelo ili da su politički progonjeni.(...) Blizu je humora i ultimatum, nikada opozvan, poslan u Lausanni jednom progonjenom kosovarskom novinaru: 'Ako nemate valjane putne isprave', napisano je, 'morate ih bez odgađanja zatražiti u veleposlanstvu Savezne Republike Jugoslavije'. Prema švicarskom veleposlanstvu u Rimu, 1998. konfederacija je za pomoć izbjeglicama dala protuvrijednost od 1200 milijarda lira. Međutim, postoje i milijarde uplaćene Miloševićevu režimu. 3200 franaka po osobi pomnoženo s 1767 protjeranih izbjeglica čine zbroj od već utrošenih 5 milijuna i 654 tisuća franaka, što je gotovo 7 milijarda u lirama. A da rat nije zaustavio operaciju, brojka je mogla prijeći 60 milijuna franaka.(...) Kloten je zračna luka Zuericha. Sve do 24. ožujka slijetalo je šest JAT-ovih zrakoplova tjedno. Na svakom letu 11 mjesta gotovo je uvijek bilo rezervirano, 4 za srpske policajce, 7 za izbjeglice koje su im predale švicarske kolege. Njemačka je prije Švicarske sklopila sličan sporazum s jugoslavenskom vladom. No opozvala ga je nakon otkrića da je po povratku 203 od 860 vraćenih Kosovara policija tukla ili mučila tražeći vijesti o protivnicima u Europi. Studenti albanskog sveučilišta u Ženevi saznali su od jednog sunarodnjaka što se događalo. Jednog jutra u 5 sati mladića je probudila policija: 'Kazali su mu da uzme svoje stvari', pričaju dva prijatelja koji su tražili da ostanu neimenovani, 'u Zuerichu, na uzletištu, nije vjerovao svojim očima: Švicarci su ga predavali srpskim policajcima. No u zrakoplovu je bio jedan Kosovar previše, i on je bio jedini koji se mogao vratiti u Ženevu. Došli su ga pokupiti sljedećeg jutra. Ne znamo više ništa o njemu.'", piše Fabrizio Gatti.