ES 4. VII. EL PAIS MILOŠEVIĆ

ŠPANJOLSKA EL PAIS 4. VII. 1999. Milošević manevrira "Milošević je započeo žurnu operaciju vlastitog političkog opravdavanja u Srbiji istodobno s prvim znakovima osporavanja na koje nailazi, kao čovjek koji je izgubio Kosovo poslije snažnih NATO-ovih bombardiranja. Vojnici na ulicama zahtijevaju obećane plaće, razbijena oporba održava prosvjedne skupove u provinciji, a navijači beogradskih nogometnih klubova psuju vođu. Čak i vođe Srpske pravoslavne crkve optužuju ga da je bez zaštite ostavio najsvetija srpska mjesta. Patrijarh Pavle čak je izjavio da je bolje da Srbija nestane ako su zločini jedini način za stvaranje velike Srbije. A vjerski se dostojanstvenici nikada nisu tako jasno oglašavali kad su podupirali represiju nad kosovskim Albancima u ime narodnog jedinstva. Nitko ne može zanijekati da već nekoliko puta poraženi jugoslavenski Predsjednik ima snažan instinkt za preživljavanje. Milošević suvereno vlada vještinom 'divide et impera' u državi u kojoj se oporba u pelenama radije međusobno svađa, a politička klasa podložna je nekontroliranim sklonostima da po bilo kojoj cijeni sudjeluje u podjeli kolača s onima na vlasti. Sadašnji manevar (a teško je ranjen, iako se pred svojima prikazuje kao pobjednik) sastoji se u uvođenju svih stranaka u nekakav 'sui generis' jugoslavenski parlament (Srbije i Crne Gore) kako bi zajednički podijelili odgovornost u novoj 'reformističkoj' vladi, malo liberalnijoj. Milo Đukanović, prozapadni predsjednik Crne Gore, odbija ulazak u takvu igru i zahtijeva promjenu položaja svoje minijaturne zemlje u jugoslavenskoj federaciji. Skupina G-8 prihvatila je ambiciozni program, dosta nejasan, za obnovu Kosova i obnovu civilnog društva na Balkanu uz pomoć svojeg novca i svojih ustanova. Neku vrstu Marshallova plana. U slučaju Srbije, njezino uklapanje u međunarodnu zajednicu neizbježno je povezano s Miloševićevim nestankom, ali ni taj uvjet nije dovoljan. Za to je nužna moralna obnova društva, rastrganog prije mnogo godina, čije je djelovanje ili nedjelovanje dopustilo da se dogodi Kosovo, jednako kao što je prije toga zatvaralo oči pred onim što se događalo u Bosni. Sasvim je sigurno da mnogi Srbi žive kao zatočenici promidžbe komunističkog tipa zbog koje ne vide stvarno stanje. Ali je istina i to da su obrazovani ljudi, koji imaju pristup informacijama, šutjeli dok je Kosovo trunulo, a svoju su šutnju nastavili i u onih godinu dana dok su Miloševićeve snage terorizirale stotine tisuća ljudi prije nego će ih pokušati konačno podjarmiti. Jednako kao i stranke u, barem u teoriji, pluralističkome parlamentu u Beogradu. U Srbiji koju spaja Miloševićevo bezumlje, mnogi prosvjednici ne demonstriraju protiv provoditelja novog etničkog čišćenja i ratnog zločinca kojega traži UN-ov međunarodni sud. Ne, oni zahtijevaju da položi račune čovjek koji je izgubio rat nakon što im je obećao nešto što je bilo jednostavno nezamislivo. Ako žele gledati u budućnost, Srbi se moraju pomiriti s tom stvarnošću", piše u uvodniku lista.