YU 3. 4. SRPSKI TJEDNI TISAK

SRBIJA VREME 3. IV. 1999. Opljačkana zemlja "(...) U ovoj državi, nakon deset godina vladavine HDZ-a, i dalje se ne zna tko je pobijedio u prošlom svjetskom ratu. Antifašizam je postao upitna kategorija, ali je zato ustaštvo rehabilitirano; i dalje su Srbi 'remetilački faktor', ali ni Muslimani, Slovenci i ostali nisu daleko od toga. U skladu s tim, ni zločin nije prepoznat u hrvatskom sudstvu; naprotiv, okrivljeni u slučaju Pakračke poljane, poznati kao pripadnici Merčepove jedinice koja je ubijala i po Gospiću, na primjer, ponovno su - nakon proceduralne pogreške u 'slučaju Zec' - oslobođeni odgovornosti. Nakon deset godina hadezeovske vladavine, Hrvatska je ponovno na početku: na izborima koji bi trebalo da se dogode krajem godine, ponovno će se glasovati, kao i 1990.,'protiv' a ne 'za'. Jedina je razlika u tome što se u hrvatskoj budućnosti nema što više uništavati, za sve se već pobrinuo HDZ u svojih deset godina." NIN 1. VII. 1999. Korak u prazno "(...)Ruža političkih vjetrova u Hrvatskoj ipak se okrenula, i to baš u trenutku kad su stranački alkemičari HDZ-a pronašli formulu vječne vlasti. Kombinacija korupcije i patetične nacionalne retorike neočekivano je izgubila magičnu moć. Deset godina vlasti stranke predsjednika Franje Tuđmana pokazalo se zato dovoljnim za lokalni jubilej njezinih veterana, ali nipošto za razočarane stranačke sljedbenike. Kad bi sutra bili raspisani izbori u Hrvatskoj, stranka na vlasti dobila bi jedva dvadesetak posto glasova..." Cijena 'besmrtnosti' "Umjesto da energično zatraže i iskorištavajući autoritet koji imaju pokrenu zamrlu kampanju za ukidanje Zakona o sveučilištu i Zakona o informiranju; umjesto da nemalom broju svojih članova predlože da prestanu biti verifikatori katastrofalne znanstveno- prosvjetne i kulturne politike u službi režima i vladajuće stranke; umjesto da već jednom ozbiljno preispitaju kriterije za ulazak u 'hram besmrtnika' koji favorizira ostarjele autoritete i prozirne opozicionare, a proceduralnim smicalicama ostavljaju pred vratima u naponu snage i jedino znanosti i umjetnosti okrenute stvaraoce - srpski akademici utrošili su jedan prošlotjedni ljetni dan na nekritičko ocjenjivanje svoga jednogodišnjeg rada i slušanje dozlaboga udvorničkoga govora režimskog ministra za znanost(...) Da li bi ili ne, da su se akademici kojim slučajem složili oko zahtjeva za ostavku Slobodana Miloševića i javno ga iznijeli, to bila politizacija SANU, potpuno je nevažno. Strahovanja od takvih prigovora ona se oslobodila još od vremena famoznog Memoranduma i već čitavo desetljeće njezini znanstveni skupovi protječu, s jedne strane, u znaku žestokih ideoloških anatema komunističke vlasti, a s druge u pronalaženju alibija nakaradnim nastojanjima aktualnog režima da za težak položaj srpskog naroda i Srbije okrivljuju i u prošlosti i u sadašnjosti sve druge osim sebe. (..) Miloševićev opstanak danas, uostalom, ne ovisi o potpori ili otporu akademika, intelektualaca, pisaca i umjetnika već od izdržljivosti i strpljenja unesrećenog naroda, čiju su decenijsku narkozu jednom pogubnom i samoubilačkom politikom i te kako pomagale i naše najumnije glave. Upravo ta duhovna i kulturna sfera je i u tek završenom ratu pjesmom, zabavom i simulacijom normalnog kulturnog života, jedinstvo naroda na egzistencijalnim pitanjima predstavljala kao jedinstvo oko vođe i u njemu oličenog režima.(..) Sudjelovanje u takvim obmanama nacije Miloševićevi branitelji, međutim, ne doživljavaju kao politizaciju SANU. To im, čini se, dođe kao odrađivanje za apanažu koja stiže iz državne kase. Takva je, valjda, kod nas cijena 'besmrtnosti'."