AU1.VII.PRESSE:BEZ USTUPAKA MANJINAMA

AUSTRIJA DIE PRESSE 1. VII. 1999. Francuski centralisti uzvraćaju udarac: nema ustupaka manjinama "Nisu davno prošla vremena kad su francusku djecu tukli po prstima ako su se usudila govoriti u dijalektu. Pravi su problemi nastajali tek kad su se neki služili jednim od regionalnih jezika, alzaškim, bretonskim ili baskijskim. Članak 2. ustava ne dopušta dvojbe: 'Jezik Republike je francuski'. Činilo se poput kulturne revolucije kad je socijalistička Jospinova vlada u svibnju potpisala povelju Vijeća Europe o zaštiti i unaprjeđivanju regionalnih i manjinskih jezika. 'Poštivanje i unaprjeđivanje pluralizma pretpostavljaju da se doprinos regionalnih jezika i kultura prizna kao naše nacionalno kulturno naslijeđe', izjavio je Jospin. No najviši čuvari ustava pokvarili su mu računicu: odbili su povelju kao 'protuustavnu', što je blokiralo ratifikaciju dokumenta Vijeća Europe od francuskoga parlamenta. Predsjednik države Jacques Chirac, koji se najprije pokazao sklonim povelji, odbija reviziju ustava koja bi uklonila formalne zapreke. Okolnost da je njegova degolistička stranka RPR na europskim izborima poražena od nacional-patriotskih degolističkih disidenata pod vodstvom Charlesa Pasque ('zbirni pokret za Francusku'), možda je pridonijela da se državni Predsjednik predomisli. Brojni intelektualci i parlamentarci koji su protiv povelje, potpisali su apel pod nazivom 'Opasnost za Republiku'. Potpisnici žele ograničiti uporabu regionalnih jezika na 'privatnu sferu' i obraćaju se protiv 'oblika pozitivne diskriminacije u korist regionalnih jezika'. Nacional-patriotskom taboru i lijevih i desnih ne odgovara da se bretonski, alzaški, baskijski, katalonski, okcitanski, korzikanski ili flamanski rabi u školama, medijima ili čak na javnim dvojezičnim natpisima. 'To je povratak u srednji vijek' ljuti se degolistički zastupnik Jacques Myard, jedan od zagovornika inicijative. U zajednici s lijevim socijalističkim kolegama, Myard upozorava na 'potpuno proturječje te povelje prema republikanskoj tradiciji u Francuskoj'. Dokument Vijeća Europe zanemaruje 'jedinstvo naroda i teritorija' i proturiječi načelu jednakosti. Da na posljetku zastupa koncept po kojemu je jezik, a time i etnička pripadnost mjerodavan kriterij za nacionalnu pripadnost, dok republikanska tradicija svima omogućuje da sudjeluju u nacionalnom projektu i da jesu ili postanu francuski državljani. U vladinu taboru, preteženo sklonom povelji, lijevi je socijalistički ministar unutarnjih poslova Jean-Pierre Chevenement ispao iz redova. Da bi stvaranje statuta za jezične manjine u Francuskoj bilo 'balkanizacija Francuske', rekao je ministar i pohvalio mišljenje pariškog ustavnog suda. Neki protivnici povelje u svojoj su kritici otišli još dalje. Sumnjaju na 'pokušaj ukidanja europskih nacionalnih država i njihovo razvodnjavanje u integriranoj Europi'. Da povelja vodi u nadomještanje 'nacionalne države regionalnim mikro-jedinicama čiji identitet počiva isključivo na etničkom i jezičnom temelju'. Liberalno-konzervativni zastupnik Arthur Paecht, protivnik povelje, u razgovoru s ovim listom upozorava ne samo na 'kultiviranje umjetnih razlika'. Ukazuje i na primjer Katalonije koja bi po njegovu mišljenju uz daljnje forsiranje regionalnih jezika u Europi mogla naći sljedbenike. Da je katalonski u katalonskoj središnjoj regiji već izgurao u svijetu bitno rašireniji španjolski. 'Univerzalistički zahtjev bretonskog ili baskijskog isto je tako ograničen', pruža Paecht razloge za razmišljanje za francusku kućnu uporabu. Među zastupnicima manjina širi se gorko razočaranje. Joseph Martry, jedan od predlagatelja bretonskog jezičnog i kulturnog pokreta, nazvao je potpisivanje povelje Jospinove vlade 'najvažnijim činom od prihvaćanja zakona o decentralizaciji 1982.' Odnos između centralne države i bretonske, baskijske ili alzaške periferije, proriče Martry, bit će sada manje 'grčevit'. No tek sada ta 'periferija' s pravom osjeća da nije shvaćena i da se s njom postupa maćuhinski. U alzaškom 'Odboru za potpisivanje povelje Vijeća Europe' kaže se: 'Toj se republici uistinu ne može predbaciti prejerano samopouzdanje. Koliko je uopće čvrsta ako se toliko boji svojih regionalnih jezika?' I lijevi pariški branitelj ustava Guy Carcassone vjeruje da u odluci svojih kolega s ustavnoga suda može otkriti 'ideološku zgrčenost'. Da Francuska ima prečega posla nego da na početku XXI. stoljeća ponovno otvara stari prijepor između jakobinaca (centralista) i regionalista: 'Cilj povelje nije ni više ni manje, nego da se jezike, koji su - poput baskijskog ili bretonskog - postojali davno prije francuskog, ostavi na životu'. Protiv mita o - i jezično - nedjeljivoj Republici bunili su se parlamentarci iz pogođenih područja u proteklih 20 godina s ukupno 52 zakonska prijedloga. No ni jedan od tih nacrta, koji su za manjinske jezike tražili više prostora, sredstava i prava, nije dospio na parlamentarni dnevni red. Inače je još i Charles de Gaulle propao u svojem pokušaju da u centralističku francusku tradiciju unese regionalnu dimenziju. 'Stoljetni centralistički napori su dospjeli', zaključio je general. No tada ga nisu shvaćali. Očito ga ne shvaćaju još ni danas" - zaključuje Reinhold Smonig.