AT-PROSVJEDI AU 1.VII.-STANDARD-DOBRI I ZLI SRBI AUSTRIJADER STANDARD1. VII. 1999.Dobri i zli Srbi"Napokon ih se opet može vidjeti, dobre Srbe. Nije ih bilo, dugo vremena moralo se izlaziti bez njih. Zapadnim je Europljanima već
godinama pun nos zlih Srba, jednostavno ih ima previše.Što radi dobar Srbin? Prosvjeduje. Dakako, protiv zlih Srba oko središta moći izbombardirane države, Miloševićeve klike u Beogradu.Dobri Srbi se na tisuće sastaju u malim pokrajinskim gradovima poput Čačka, dižu šake protiv Beograda, vijore jugoslavenske zastave, zahtijevaju slobodu i pravdu i svoju djecu više ne žele slati u ratove koji se ne mogu dobiti. U gomili ima doduše i vojnika koji traže plaću za obavljanje svoje bijedne djelatnosti na Kosovu, ali Zapad i za to ima nekog razumijevanja: posao ipak treba platiti, a osim toga, režimu šteti ako se nadničari ljute. Poslušni ne moraju nužno biti i dobri.Pred slikama Srba koji prosvjeduju protiv režima, raste nada da će balkanskog diktatora svrgnuti njegova oporba, ili, još bolje, da će konačno biti maknut. Zapad bi bio vrlo radostan kad ne bi morao
AUSTRIJA
DER STANDARD
1. VII. 1999.
Dobri i zli Srbi
"Napokon ih se opet može vidjeti, dobre Srbe. Nije ih bilo, dugo
vremena moralo se izlaziti bez njih. Zapadnim je Europljanima već
godinama pun nos zlih Srba, jednostavno ih ima previše.
Što radi dobar Srbin? Prosvjeduje. Dakako, protiv zlih Srba oko
središta moći izbombardirane države, Miloševićeve klike u
Beogradu.
Dobri Srbi se na tisuće sastaju u malim pokrajinskim gradovima
poput Čačka, dižu šake protiv Beograda, vijore jugoslavenske
zastave, zahtijevaju slobodu i pravdu i svoju djecu više ne žele
slati u ratove koji se ne mogu dobiti. U gomili ima doduše i vojnika
koji traže plaću za obavljanje svoje bijedne djelatnosti na Kosovu,
ali Zapad i za to ima nekog razumijevanja: posao ipak treba platiti,
a osim toga, režimu šteti ako se nadničari ljute. Poslušni ne moraju
nužno biti i dobri.
Pred slikama Srba koji prosvjeduju protiv režima, raste nada da će
balkanskog diktatora svrgnuti njegova oporba, ili, još bolje, da će
konačno biti maknut. Zapad bi bio vrlo radostan kad ne bi morao
uprljati ruke s Miloševićem, a demokracija bi, nadaju se, mogla
doći u Srbiju.
Tu bi se Zapad mogao grdno prevariti, mogla bi se dogoditi teška
pogrješka u prosudbi. Miloševića će teško svrgnuti nekoliko
stotina tisuća prosvjednika u provinicijskim gradovima.
Predsjednik, veliki majstor represije, zemlju je prekrio sustavom
koji se može nazvati 'totalitarnim pluralizmom.'
Najmanji zajednički nazivnik toga sustava je 'srpstvo' koje se bori
protiv 'zajedničkog neprijatelja' - a to su upravo pobornici
demokracije. Taj je sustav totalitaran, jer ne dopušta nikakva
odstupanja i probija se okrutnom silom. Taj je sustav
pluralistički, jer se luk vladajućih proteže od desnih ekstrema do
komunista i nije ograničen samo na Miloševićeve srodnike.
Milošević dopušta da i drugi ljudi nešto zarade.
Svjesno (što je zločinački) ili nesvjesno (što je prilično glupo),
oporba je do sada podupirala režim. Još se nikad nije uspjela
dogovoriti oko zajedničkog postupka jer je posve raskoljena ili jer
je postavljala nerealne zahtjeve poput 'sva vlast, i to odmah'.
Milošević je uvijek znao opasne oporbene skupine ili dovesti u
vladu, financijski ju smiriti, ili ju ustrajno onemogućavati. Vuk
Drašković, posve poseban lutalica koji oštro odbija sadašnje
prosvjede, dobar je primjer potkupljivosti srpske oporbe: još
podupire svoga predsjednika želi mu čak i pružiti 'drugu prigodu'.
Nevjerojatno je dakle da bi oporba, kojoj nedostaje karizmatskih
vodećih likova, prisilila Miloševića da ode u mirovinu. Srbina će
prije otjerati s položaja pritisak iz Moskve. Naznake za to, poput
oštre kritike srpskih ekscesa na Kosovu od strane ruskog ministra
vanjskih poslova Igora Ivanova, već su vidljive.
No ipak je i dalje najvjerojatnija mogućnost da Miloševića sruše
njegovi vlastiti paladini, čije je unosne službe NATO
izbombardirao. Predsjednik sada više nema novca da bi financirao
temelje svoje vlasti, vojska i policija već su nemirne. No mogu li
se prosvjednici iz Čačka radovati Miloševićevu nasljedniku iz
redova vojske, dvojbeno je" - piše Gerhard Plott.