US 1. VII. IHT IST.SLAVONIJA I KOSOVO

SJEDINJENE DRŽAVE THE INTERNATIONAL HERALD TRIBUNE 1. VII. 1999. Pouke prijašnjih pokušaja obnove na Balkanu "Mnogi su nesigurni može li UN uspješno obaviti svoju mirovnu ulogu na Kosovu. No treba se prisjetiti da je pod zaštitom Daytonskoga sporazuma UN proveo ne previše različitu misiju u hrvatskom području istočne Slavonije. Ta misija pokazuje na koji način UN može omogućiti prijelaz iz ratom razorenog u mirno i građansko društvo", pišu Michael Doyle, direktor Centra za međunarodne studije na sveučilištu Princeton, i Jan Mueller, suradnik oxfordskog fakulteta All Souls College. "Istočna Slavonija bila je pod izvršnom vlašću UN-a od 1996. do 1998. Kad je Hrvatska vojska vratila svoj teritorij 1995., istočna Slavonija privremeno je pošteđena i postala je utočištem Srba iz cijele Hrvatske. Tad je UN, uz hrvatski pristanak i uglavnom na zahtjev Sjedinjenih Država, preuzeo zadaću ponovnog stvaranja multietničkog entiteta pod hrvatskim suverenitetom, ali sa zajamčenim pravima za srpsku manjinu. Činilo se da stanje kakvo je UN zatekao u području vodi u još jedan krug međunarodnog razočaranja i neuspjeha. Tisuće Srba živjelo je u kućama koje su prije rata pripadale Hrvatima, a hrvatske izbjeglice čekale su u logorima izvan zone nadzora UN-a; na političkoj pozornici prevladavali su pripadnici paravojnih snaga; glavni grad Vukovar i gospodarstvo bili su posve razoreni. Zločini poput Ovčare, pokolja u kojemu su Srbi ubili desetke Hrvata, ostavili su sjećanja i činilo se da je nemoguć bilo kakav dijalog, a kamoli pomirba. Gotovo milijun mina i bezbrojna oružja koja su ostala nakon rata pretvorila su regiju u bačvu baruta. Kako je UN postigao miran prijelaz, unatoč tim izazovima? Uvelike zato što je mogao krenuti od opsežnog dogovora između hrvatske vlade i mjesnih srpskih vođa, kojim je predviđen jasan politički ishod. Nadalje, mandat UN-a davao je prijelaznom upravitelju u regiji besprimjernu izvršnu ovlast. No obveze na papiru nisu dostatne. Prodoran upravitelj UN-a Jacques Klein i momčad iznimno oštrih pregovarača uspjeli su postići da se Srbi i Hrvati usredotoče na budućnost. Klein je neprekidno posjećivao zemlje koje su dale svoje mirovne vojnike na raspolaganje da bi zadržao vitalnu međunarodnu potporu. Ne jednom održao je improviziran govor pred srpskim masama ili dojurio na mjesne sastanke kako bi se postigli dogovori. No ni oštri razgovori ni međunarodne prijetnje ne mogu postići sve. Konačno, Kleina je podupiralo 5.000 vojnika, tenkovi, borbeni helikopteri i zračna sila NATO-a. Zapovjedništvo i nadzor bili su ujedinjeni pod belgijskim generalom NATO-a. Nadalje, UN je od početka pokazao da je spreman vojno djelovati, no i surađivati s mjesnim srpskim vođama. S tim spojem moći i suradnje, on je nadgledao razvojačenje regije. Konačno je osnovana multietnička policija, a izbori su održani u travnju 1997. Svejedno, unatoč uspjehu UN-a u ponovnoj uspostavi vladavine zakona, istinska pomirba i rehabilitacija bili su na kraju misije jednako daleko kao i na njezinu početku. Veoma se malo hrvatskih izbjeglica odlučilo vratiti. Bilo je dosta prikrivenog uznemiravanja Srba, protiv kojih je slabašna OESS-ova misija uzalud prosvjedovala. Manjak poslova potkopao je političke uspjehe i proces pomirbe. Jedna je pouka istočne Slavonije da mir ovisi o političkom dogovoru koji obje strane prihvaćaju. Druga je da međunarodna zajednica, pod vodstvom UN-a, može provesti neugodne odluke."