FR-LIBERATION30.6.HEISBOURG O KOSOVU

FRANCUSKA LIBERATION 30. VI. 1999. Pouke s Kosova "Sada kad je započelo poslijeratno razdoblje, dolazi vrijeme završnih računa u politici, strategiji i vojsci, za sve sudionike, a napose za saveznike. Prvo, o aktivi bilance mora se reći da su tijekom čitavog sukoba saveznici znali poštovati načelna stajališta najavljena na početku rata. Ne samo da su zemlje Saveza bile jedinstvene, ne samo da nije bilo odstupanja od političkih zadaća izloženih na konferenciji u Rambouilletu, već su čelnici Saveza znali potaknuti Rusiju da odigra pozitivnu političku ulogu, unatoč neredu koji vlada u višim građanskim i vojnim krugovima u Rusiji. Također je trebalo privoljeti Kinu da u Vijeću sigurnosti UN-a ne priječi donošenje odluka nametnutih g. Miloševiću. Zapadnjaci su bili loši stratezi, ali zato izvrsni političari i prvorazredni diplomati. Dodajmo nešto opreza: prestankom rata nije prestala opasnost od pogrješaka. (...) U tom su smislu naši vojni dužnosnici ustvrdili da nečlanstvo u NATO-u nije bilo zapreka za naše sudjelovanje u ratu na Kosovu. Iako je analiza teško osporiva na operativnom planu, treba je dopuniti primjedbom da u doba mira naše nečlanstvo djeluje na mogućnost da u ranijoj fazi utječemo na političko-vojno planiranje NATO-a koje uglavnom određuje pravila igre tijekom sukoba. Tu se načinje pasiva bilance. Prvo, početna pogrješka koja je u tome da se cjelokupni sustav i strategija saveznika temelji na pretpostavci da će Milošević brzo popustiti. Tvrdnja o 'pitanju dana' savezničkih čelnika na početku pohoda, dosta se puta navodila i ne treba se opetovati, iako se ex post čuju tvrdnje na tu temu: naša je strategija hotimice bila postupna i nije bilo pogrješke u proračunu. Očito, bolje je vjerovati u to, nego tumačiti da smo se teško prevarili i da se ponajprije zbog te pogrješke rat otegnuo. Još jedna strategijska pogrješka, čak važnija nego li se to moglo misliti tijekom rata, jest odbijanje saveznika da pošalju veći broj kopnenih snaga u Makedoniju, osim onih dvanaest tisuća vojnika koji su tamo bili u početku bombardiranja. Tek 25. V. NATO odlučuje da će rasporediti pedeset tisuća vojnika, prekasno da bi doista mogao biti nazočan pri povlačenju srpskih snaga s Kosova. Također nismo mogli biti dovoljno nazočni u pokrajini pri povlačenju srpskih postrojba. (...) Nedostatak kopnenih snaga išao je na štetu zračnih udara, produljujući rat i nasilje. Ta tvrdnja nije samo zaključak koji se izvlači iz iskustva drugih zračnih ratova, među kojima i Zaljevskog rata. Nju je 10. VI., nakon prekida bombardiranja, potvrdio odbor stožernih zapovjednika iz Pentagona. Kao što o tome svjedoči izvješće predočeno tog dana na svakodnevnom briefingu Pentagona, zračni je rat počeo donositi plodove na Kosovu nakon početka ofenzive OVK-a 26. V., kada su Srbi svoja oklopna vozila morali izložiti udarima jurišnih zrakoplova. Drugi važan dio vojne bilance koji se svakako tiče pasive, ali bi se mogao pretvoriti u njezinu suprotnost, jest zajedničko sudjelovanje Europljana u zračnom ratu. Gotovo tri četvrtine zrakoplova, više od četiri petine streljiva (gotovo isto tako 'pametnog'), bili su američki, i to u ratu ograničenih razmjera koji se događao u Europi. Dok članovi Europske unije za obranu zajedno troše 60 posto od onoga što troši SAD, oni ne dobivaju 60 posto američkih vojnih mogućnosti. Daleko od toga. (...) Dobra je vijest što je rat na Kosovu otvorio oči onima koji do sada nisu posvećivali previše pozornosti toj činjenici. Ona je također pokazala da se može biti vojno uspješan u politički i financijski podnošljivim prilikama: to je pouka dobrih francuskih rezultata u zraku i britanskih na kopnu. Iako postoji kašnjenje za SAD-om, ono se na zadovoljavajući način može nadoknaditi na račun izazova kao što je ovaj na Balkanu, nakon završetka hladnog rata. Osim toga, Britanci i Francuzi koji su 4. prosinca u Saint-Malou počeli raditi na europskoj obrani, više nisu sami, o čemu svjedoče jednoglasne odluke Europskog vijeća iz Koelna, nekoliko dana prije prestanka bombardiranja. Nadajmo se da oduševljenje neće splasnuti nakon završetka neprijateljstava", u rubrici 'Rasprave' piše Francois Heisbourg, direktor Središta za politiku sigurnosti iz Ženeve.