ES 29. VI. ABC ULAZAK YU U EU

ŠPANJOLSKA ABC 29. VI. 1999. Jugoslavija u Europskoj uniji "Vjerojatno za Kosovo postoji samo jedno rješenje, a o njemu je govorio Helmut Kohl: uključiti cijelo područje bivše Jugoslavije u Europsku uniju. Nije to nemoguće, ali treba se ići glavom prema naprijed. Samo uključivanjem u Europsku uniju može se postići stabilnost, red i sloboda na Balkanu, jer Europska unija nudi pravi politički projekt. Ako Europska unija postane nešto više od običnoga tržišta - vjerodostojnija i dublja - moći će se krenuti i prema njezinu novome proširenju. Europa bez međuetničke mržnje, sposobna da zagovara i, malo po malo, nametne suživot, posve je različita od običnoga tržišta. A u tom slučaju govorimo o intelektualnoj reformi i dugoročnim planovima. Europa se mora suočiti s četiri povezana problema ili će morati odustati od svojega postojanja. Prvi je preinaka njezinih ustanova i mehanizama donošenja odluka. Drugi je stvaranje zajedničke sigurnosne i vanjske politike. Treći: dogovor o proširivanju. Četvrti je početak upotrebe eura, sa svim posljedicama. Ako se postigne taj napredak, Europa će opet dobiti nematerijalno vodstvo koje joj sada nedostaje. Drugim riječima, Europa se mora odlučiti za pravi model unije. Federalna država? To je termin iz XIX. stoljeća: politički savez za stvaranje nad-države koja će govoriti jednoglasno. Bilo kakav drugi plan je drzak, u svijetu u kojemu bi SAD, Japan, Mercosur (tržišna zajednica država Latinske Amerike, op. prev.) i Kina u Francuskoj ili Španjolskoj vidjeli entitete koji su samo malo veći od Andore. Europsko povjerenstvo mora biti ojačano. Mora se pretvoriti u vladu Europske unije, i nikada više na mjestu njegova predsjednika ne smiju biti mediokriteti poput Jacquesa Santera. Europski parlament mora zadržati svoje ovlasti (glasovanje o povjerenju Europskome povjerenstvu, nadziranje njegova djelovanja, zajedničko donošenje zakona i glasovanje o proračunu). Europsko vijeće mora predstavljati vlade država i omogućiti Europskom povjerenstvu i Europskom parlamentu napredovanje, a ne nazadovanje. Kad stvari ne idu kako treba, promidžba si sama utire put. Sukob na Kosovu proširio je neke neistine. Promidžba niske kakvoće, suočena s činjenicama, na kraju postaje dosadna. Rečeno je da bi se problem s Kosovom mogao riješiti bez intervencije kopnenih postrojba. No, uskoro će tamo biti 40 tisuća britanskih, njemačkih, američkih i francuskih vojnika, a još 200 tisuća vojnika u tri susjedne države. Govorilo se o mirnom povratku prognanika, a oni se sada vraćaju svojim kućama, od kojih su mnoge uništene. I u mnogim slučajevima taj povratak nije nimalo miran. U sporazumima potpisanim sa Srbijom kaže se da Kosovo ostaje srpska pokrajina, ali to vjerojatno više neće biti moguće. Događaji nadilaze sposobnosti nekih političara. Sada s Kosova bježi dobar dio Srba koji su tamo živjeli. Čini se da su Srbi (neregularne bande i policija, mnogo više nego sama vojska) odgovorni za tisuće mrtvih kosovskih Albanaca. Ali sada vidimo da i mnogi nedužni i časni Srbi moraju bježati, vjerojatno zauvijek, pod pritiskom drugoga naroda. A te Srbe u Srbiji loše dočekuju i Miloševićev ih režim tamo prisiljava na šutnju. I opet se javlja ista potreba: jedini način da sustavi poput Miloševićeva budu pobijeđeni jest njihovo uključivanje u Europsku uniju. Kosovo nije minirala samo jugoslavenska vojska, nego i mržnja. Odlična međunarodna služba, JRS, priprema izradu karte minskih polja: onih koja je postavio OVK, i onih koja je postavila srpska vojska. Ali ima i neeksplodiranih bomba NATO-a velike razorne moći. Temeljno razminiranje potrajat će tri do pet godina. A za razminiranje međuetničke mržnje bit će nužna smjena barem jednoga naraštaja. Nije sigurno, ali možda će Srbi i Albanci, pod kišobranom žive i jedinstvene Europe, za stotinu godina moći živjeti zajedno kao Flamanci i Valonci, ili kao Kasteljanci i Baski", piše Dario Valcarcel.