US-KANDIDATI-Izbori-Vlada-Diplomacija US 29. VI. CSM BUSH I GORE SJEDINJENE DRŽAVETHE CHRISTIAN SCIENCE MONITOR29. VI. 1999.Kad je stranačka linija jedino što dijeli"Je li ih itko vidio u isto vrijeme na istom mjestu? Možda su
potpredsjednik Al Gore i teksaški guverner George W. Bush jedna te ista osoba. Ili se bar tako povremeno čini, dok dva nositelja novih standarda dviju glavnih stranaka krstare Sjedinjenim Državama, stavljajući naglasak na upadljivo slične teme, u svojim obraćanjima glasačima", piše Linda Feldmann."Kod republikanca Busha, mantra 'suosjećajnog konzervativizma' može zvučiti podosta poput 'praktičnog idealizma' demokrata Gorea. Obojica predlažu angažiranje vjerskih skupina za pomoć u rješavanju najgorih socijalnih nedaća Amerike. Ipak, obojica također vjeruju da vlada može biti pozitivna sila u promjeni - što je veliki odmak, posebno za Busha, čija je stranka posljednjih godina željela umanjiti ako već ne i potpuno ukloniti ulogu vlade. Ukupno, obojica govore prozračnim, neideološkim jezikom prilika, dužnosti i obiteljskih vrijednosti. Rijetko se očituju kao 'republikanac' odnosno 'demokrat'.'Oni nisu jednojajčani, ali su sigurno dvojajčani blizanci', kaže
SJEDINJENE DRŽAVE
THE CHRISTIAN SCIENCE MONITOR
29. VI. 1999.
Kad je stranačka linija jedino što dijeli
"Je li ih itko vidio u isto vrijeme na istom mjestu? Možda su
potpredsjednik Al Gore i teksaški guverner George W. Bush jedna te
ista osoba. Ili se bar tako povremeno čini, dok dva nositelja novih
standarda dviju glavnih stranaka krstare Sjedinjenim Državama,
stavljajući naglasak na upadljivo slične teme, u svojim
obraćanjima glasačima", piše Linda Feldmann.
"Kod republikanca Busha, mantra 'suosjećajnog konzervativizma'
može zvučiti podosta poput 'praktičnog idealizma' demokrata Gorea.
Obojica predlažu angažiranje vjerskih skupina za pomoć u
rješavanju najgorih socijalnih nedaća Amerike. Ipak, obojica
također vjeruju da vlada može biti pozitivna sila u promjeni - što
je veliki odmak, posebno za Busha, čija je stranka posljednjih
godina željela umanjiti ako već ne i potpuno ukloniti ulogu vlade.
Ukupno, obojica govore prozračnim, neideološkim jezikom prilika,
dužnosti i obiteljskih vrijednosti. Rijetko se očituju kao
'republikanac' odnosno 'demokrat'.
'Oni nisu jednojajčani, ali su sigurno dvojajčani blizanci', kaže
Ross Baker, politički analitičar sveučilišta Rutgerts u New
Brunswicku, New Jersey.
Na neki način dvojica vodećih kandidata preskaču glavni proces - i
djeluju kao da su ih njihove stranke već predložile, pa se
usredotočuju na opće izbore.
Postoje dobri razlozi za to, kažu analitičari. Dvije kampanje i
stranke prate ispitivanja javnog mnijenja i vode fokusne skupine:
znaju da je javnost umorna od oštrog strančarstva posljednjih
godina, koje je omelo vladu i stiglo u punu zrelost za postupka
opoziva predsjednika Clintona. A bez velike nacionalne krize oko
koje bi se mogli prepirati ili gorućih zahtjeva javnosti, obojica
si mogu priuštiti da serviraju retoriku dobrog raspoloženja.
Neki su konzervativni časopisi objavili 'kraj ideologije'. Za
političare koji pozdravljaju dobru raspravu o bitnim pitanjima,
nedostatak stvarnog pitanja u kampanji razlog je za očaj.
'Ovdje imamo dva kandidata iz dvije različite stranke koje se
tradicionalno ne slažu o važnim pitanjima - rasnim kvotama,
doseljavanju, porezima, kriminalu, pravima homoseksualaca', kaže
Jay Severin, republikanski savjetnik iz New Yorka koji ne radi za
Busha. 'Sad se oni pretvaraju jedan u drugog.'
Ako je Bush usred 'sjajnog marketinškog poteza' koji proširuje i
ponovno određuje konzervativizam, i zatim konačno jača
republikansku moć u Kongresu i vodi u Bijelu kuću, kaže Severin, tad
se nitko ne može buniti.
No njega brine kampanja koju pokreću više glasovite osobe nego
pitanja, naziva ju 'nedemokratskom'.
Bush sa svoje strane tvrdi da će s vremenom postati određeniji u
iznošenju svojih prijedloga. Ipak, među republikancima postoji
škola mišljenja koja smatra da ne treba mijenjati pobjedničku
strategiju: u ispitivanjima javnog mnijenja Bush predvodi među
drugim republikanskim izazivačima za nominaciju i održava ugodno
dvoznamenkasto vodstvo pred Goreom.
Ako - kad se približe stvarni zborovi birača prije izbora (da se
izabere i imenuje kandidat) i ispitivanja javnog mnijenja postanu
smislenija - Bush još bude u ugodnoj prednosti, možda će smatrati da
može ostati neodređen o svojim stajalištima.
Vođe demokratske stranke žele se osigurati da Bush ne dobije lako
nijednu pobjedu, i oni se jako trude da teksaškog guverenera i sina
bivšeg predsjednika prikažu kao pravog konzervativca koji je
navukao umjerenu odjeću. U mjestima koja Bush posjećuje u sklopu
svoje kampanje, demokrati dijele letke u kojima navode 'činjenice'
o guvernerovoj konzervativnoj prošlosti.
Demokrati također napadaju (i raspačavaju) sve Bushove izjave koje
se obraćaju srži konzervativnih republikanskih glasača. U sklopu
kampanje u Richmondu, Virdžinija, 22. lipnja, Bush je bio izravniji
o svom stajalištu prema abortusu nego što je to inače.
'Amerika će imati zakon koji štiti nerođeno dijete', rekao je on.
Aha! uzviknuli su demokrati. Nije on uopće umjeren o pitanju
abortusa, zaključili su. Tipično, Bush kaže da Amerika nije spremna
za takav zakon.
Demokrati su također skočili na pitanje posjedovanja oružja - Bush
se suprotstavlja daljnjim ograničenjima - što je važna razlika
između njega i Gorea.
No čak i ako se Bush i Gore razilaze o nekim pitanjima, u drugima su
jednoglasni. Obojica zagovaraju slobodnu trgovinu i smrtnu kaznu
te žele poboljšati najranije obrazovanje u Americi.
Što se tiče možda najvažnijeg filozofskog pitanja koje je
tradicionalno dijelilo dvije stranke - opseg ovlasti savezne vlade
- Bush i Gore jedva da se razilaze.
'Bushovo je stajalište koristiti se saveznom vladom da slijedi
blago konzervativne ciljeve, a Gorevo da savezna vlada slijedi
blago liberalne ciljeve', kaže profesor Baker s Rutgersa. (...)
Također je moguće, kažu neki nestranački analitičari, da će Bushu
samo pomoći pokušaji demokrata da ga prikažu kao konzervativca.
Neki konzervativni republikanci možda ispod oka gledaju Bushov
umjeren vanjski premaz, no ako demokrati mogu uspješno dokazati da
je on stvarno konzervativac, to će možda uvjeriti stranačku
konzervativnu bazu da se isplati pripremati ga za kampanju u općim
izborima.
Roy Romer, predsjednik Demokratskog državnog povjerenstva, ne
misli da Bushu čini bilo kakve usluge upozoravajući na njegova
konzervativna stajališta. 'Ne mislim da on može zadržati svoju bazu
i istodobno se premjestiti u sredinu', izjavio je Romer u
intervjuu."