FR MONDE 29.6.WASHINGTON-PARIZ:SEKTE

FRANCUSKA LE MONDE 29. VI. 1999. Washington hita u pomoć sljedbama "Temu je dotaknula Madeleine Albright za zadnjeg boravka u Parizu: prema poluslužbenom izvoru, američka je državna tajnica pred francuskim kolegom upozorila na prijetnje vjerskoj slobodi u Francuskoj, nakon parlamentarnih istraga o vjerskim pokretima koji se u Francuskoj zajednički zovu 'sljedbe'. Quai d'Orsay je ozbiljno shvatio taj novi američki križarski pohod pod zastavom vjerskih sloboda. Američki je State Department nedavno objavio izvješće svog povjerenstva o vjerskim slobodama u stranim zemljama koje je sastavljeno 1997. Francuska je u njemu pozvana na red više puta, napose zato što je osnovala parlamentarno istražno povjerenstvo za sljedbe: 'Svrha te istrage nije bila utvrditi kažnjivu djelatnost, već nove, manjinske skupine koje tvrde da su vjere, kaže se u tekstu. Bez ikakva dokaza da je većina istraženih skupina počinila nešto protuzakonito, sam osnutak takvih povjerenstava širi u javnosti zamisao da se te organizacije mogu baviti zabranjenom djelatnosti. Umjesto da promiču povjerenje koje propisuju međunarodni ugovori, ta povjerenstva mogu stvarati obrasce i poticati nesnošljivost među narodom.' Zato povjerenstvo preporučuje američkoj vladi da 'energično upotrijebi bilateralnu diplomaciju u svezi s problemima vjerskih sloboda, čak i prema prijateljskim i savezničkim zemljama, od kojih mnoge donose diskriminatorne zakonske propise o tradicionalnim i novim, manjinskim vjerama.' (...) U stvari, kulturni jaz prolazi Atlantikom i razdvaja dvije različite zamisli o vjerskoj slobodi. Utemeljiteljski tekstovi američke demokracije nastoje na pravnoj neutralnosti države. Prva dopuna kaže da 'Kongres neće imati ovlasti u svezi s osnivanjem neke vjere ili zabranom njezina slobodnog ispovijedanja.' To je nasljedna osobina naroda koji su stvorili useljenici, od kojih su mnogi zbog vjere bili progonjeni u svojoj matičnoj zemlji: njihov su simbol 'oci hodočasnici' Mayflowera, protjerani iz Engleske zbog puritanizma. U Francuskoj su načela slobode savjesti i svjetovnosti velikim dijelom ustanovljena kao oporba moći Katoličke Crkve i njezina utjecaja na društvo. Na znakovit način, članak 10. Deklaracije o pravima čovjeka i građanina iz 1789. dosta ograničava vjersku slobodu i ostavlja javnoj vlasti prilično velik manevarski prostor: 'Nitko se ne smije uznemiravati zbog svoga mišljenja, pa i vjerskog, ako njegovo očitovanje ne remeti javni red utvrđen zakonom.' Nedavno parlamentarno izvješće o financijskim, imovinskim i poreznim prilikama sljedba, značajka je francuskog pristupa. Parlamentarno povjerenstvo, kao i međuresorno povjerenstvo za borbu protiv sljedba, ne žele izreći pravorijek o uvjerenjima sljedbenika. Ono, dakle, pokrete poput sljedba, promatra pod kutom povrede zakona, napose na području poreza. Činjenice koje otkriva izvješće zabrinjavaju: uporaba fiktivnih društava, obilaženje zakona o udruživanju, uvlačenje u poduzeća putem tečajeva za stručno usavršavanje... Porezni dugovi najvećih sljedba znatno premašuju petsto milijuna franaka, od čega gotovo tristo milijuna otpada na Jehovine svjedoke. Pitanje koje se postavlja javnoj vlasti jest treba li mijenjati zakonske propise radi uspješnije borbe sa sektaštvom. Parlamentarno povjerenstvo daje stanovit broj prijedloga, posebno prijedlog da se u kazneni zakon unese kaznena odgovornost zbog duhovne manipulacije. Činjenice koje je otkrilo izvješće zacijelo opravdavaju dopunu ili dosljedniju primjenu postojećih zakona. Uz uvjet da se poštuje vjerska sloboda, u sklopu svjetovnog obrasca na francuski način. No prije toga trebalo bi ozbiljno razmisliti o pojmu 'sljedbe'. Klasična razlika između sljedbe i Crkve sve je nejasnija, zbog cijepanja suvremenoga vjerskog okoliša. A žestoki obračun između 'progonitelja sljedba', s jedne, i 'neskrupuloznih' sociologa, s druge strane, neće pridonijeti objektivnosti rasprave. Uostalom, jamačno bi bolje bilo govoriti o 'fenomenima' ili 'sektaškim odstupanjima' kojima mogu biti izložene nove vjerske skupine, kao i neki pokreti koji žele biti velike vjere", piše Xavier Ternisien.