DE-POMOĆ NJ 28.VI.-DIE WELT-POMOĆ BALKANU NJEMAČKADIE WELT28. VI. 1999.Pomognite Balkanu da si pomogne sam!Balkan često izjednačuju s ratom, korupcijom, plemenskim svađama i drugim tužnim stanjima. 'Balkanizacija' je prešla u opće
govorno blago, pri čemu nama u srednjoj Europi nije jasno da je to za stanovnike jugoistočne Europe grubo pojednostavnivanje. Površni promatrači prigovaraju da je Balkan posljednjih godina opravdao svoj glas. Dakle, beznadan slučaj?Ne smijemo se pomiriti sa stanjem iz čistog egoizma. Balkan, bolje rečeno jugoistočna Europa, na osjetljivu je mjestu našega kontinenta. Dodiruje Rusiju, narode na Crnom moru, Tursku i istočno Sredozemlje s arapskim svijetom. Tu se mogao vidjeti razlog zašto se međunarodna zajednica umiješala prije četiri godine u Bosni, a i sada na Kosovu. Zarazu nitko ne želi. Utoliko je manje poželjno da budu ugroženi stabilnost, gospodarski razvitak i mir u Europi. Zarazno može biti sve što se odigrava na nešto više od jednog sata leta od nas.Napravili smo prvi korak. Na kraće ili dulje vrijeme, uspostavili protektorat na Kosovu. No, to nije dovoljno. Stoga je pod njemačkim
NJEMAČKA
DIE WELT
28. VI. 1999.
Pomognite Balkanu da si pomogne sam!
Balkan često izjednačuju s ratom, korupcijom, plemenskim svađama i
drugim tužnim stanjima. 'Balkanizacija' je prešla u opće govorno
blago, pri čemu nama u srednjoj Europi nije jasno da je to za
stanovnike jugoistočne Europe grubo pojednostavnivanje. Površni
promatrači prigovaraju da je Balkan posljednjih godina opravdao
svoj glas. Dakle, beznadan slučaj?
Ne smijemo se pomiriti sa stanjem iz čistog egoizma. Balkan, bolje
rečeno jugoistočna Europa, na osjetljivu je mjestu našega
kontinenta. Dodiruje Rusiju, narode na Crnom moru, Tursku i istočno
Sredozemlje s arapskim svijetom. Tu se mogao vidjeti razlog zašto
se međunarodna zajednica umiješala prije četiri godine u Bosni, a i
sada na Kosovu. Zarazu nitko ne želi. Utoliko je manje poželjno da
budu ugroženi stabilnost, gospodarski razvitak i mir u Europi.
Zarazno može biti sve što se odigrava na nešto više od jednog sata
leta od nas.
Napravili smo prvi korak. Na kraće ili dulje vrijeme, uspostavili
protektorat na Kosovu. No, to nije dovoljno. Stoga je pod njemačkim
predsjedanjem Europskom unijom prihvaćen Sporazum o stabilizaciji
jugoistočne Europe. To je ispravna odluka, jer svi su problemi tamo
manje ili više povezani, preko manjina, zajedničke povijesti,
upitnih granica i, ne manje važno, činjenice da je taj gospodarski
prostor zanimljiv samo kad je sve zajedno. Inače, infrastrukturni
problemi mogu se riješiti samo prekoračujući granice, od pitanja
opskrbe energijom do borbe protiv kriminala, a da se o oživljavanju
gospodarstva i ne govori.
Stoga je otvorena perspektiva da se i tu regiju uključi u europski
proces integracije. Oni koji nisu kandidati za pristup, trebaju
biti uključeni na način koji tek treba definirati. No, važna je
perspektiva! Oni koji ne vide budućnost, skloni su produžiti
vlastiti kaos. Trebali bismo pridonijeti kako god možemo da se to ne
dogodi.
Europa želi demokraciju kao temelj zajedničkoga života. Neke
države, poput Rumunjske i Bugarske, na dobrom su putu. Druge pak,
poput Makedonije, do sada su sasvim dobro podnijele teške terete.
Sada treba u Albaniji izgraditi sposobnu upravu, u Bosni osigurati
suživot Srba, Hrvata i Bošnjaka, a u Jugoslaviji, po mogućnosti,
uvesti demokraciju bez Miloševića. To je ipak najteže.
Sigurno je ispravno ne dati novac na raspolaganje sve dok se time
podupire režim koji je mnoge stajao života, a međunarodnu zajednicu
mnogo novca. No, u tehničkim bi pitanjima Srbe trebalo uključiti.
Trebalo bi putem radija i televizije, npr. preko Crne Gore, pružati
redovite informacije svim Jugoslavenima i poduprijeti one skupine
koje se bore za slobodu mišljenja i demokraciju. No, to moraju
napraviti Srbi sami, pri čemu će biti dug proces ukidanje onih
mitova i iluzija koje su bile razlog sukoba. Gospodarstvo pri tomu
ima presudnu ulogu. Bez srednje klase koja sve to nosi, nema
demokracije.
Treba li, dakle, toj regiji darovati novac? Ne! Novac nam je
potreban da uklonimo ratnu štetu, pomognemo izbjeglicama i,
ponajprije na Kosovu, spriječimo glad. No, za sve ostalo trebalo bi
dati dugoročne kredite s niskim kamatama. Stručnjake i studije o
ostvarivosti trebali bismo platiti mi, ali u načelu zemlje moraju
naučiti da ono što se ulaže, treba zaraditi. Tako je bilo i kod nas
poslije rata. Robu koju je SAD u okviru tako često spominjanog
Marshallovog plana dao za europski program obnove, korisnici su
morali platiti. Novac je ipak ostajao u zemlji i uporabljen je za
obnovu koja je na posljetku dovela do legendarnoga gospodarskog
čuda.
Presudno je da zemlje u regiji budu prisiljene na preuzimanje svoje
odgovornosti. Jugoistočna Europa ne treba trajno biti protektorat
ili čak kolonija. Trebala bi biti prostor vlastite odgovornosti.
Samo tako može funkcionirati partnerstvo. Za to treba strpljenja.
Ni mi nismo demokraciju naučili od danas do sutra, niti smo pronašli
prečicu do tržišnog gospodarstva. Balkanu treba pomoći, ali to
treba biti pomoć za samopomoć!" - zaključuje Erhard Busek, bivši
austrijski ministar vanjskih poslova i predsjednik austrijske
Narodne stranke.