FRANCUSKA-LIBERATION OD 28.6.99.ČANAK

FRANCUSKA LIBERATION 28. VI. 1999. 'Milošević ne priznaje zakon' Ana Popović razgovarala je s Nenadom Čankom, predsjednikom Saveza socijaldemokrata Vojvodine, koji slovi kao pobunjenička stranka: " - Znači li ukidanje ratnog stanja nove mogućnosti za oporbu? = To ništa ne znači. Milošević ga je uveo i ukinuo. On će ga opet uvesti bude li potrebno. Mi već deset godina tražimo njegov odlazak jer je on najveći zločinac kojega je zemlja ikad imala, pravi serijski ubojica. Njegov je najveći zločin što je 'ukinuo institucije' i pretvorio zemlju u sektaški kult na jednom području. Danas nije riječ o tome da se zemlja demokratizira, nego da se 'deprogramiraju' ljudske glave. Kada su Srbi odlazili iz Sarajeva (nakon Daytonskih sporazuma), nosili su sa sobom svoju imovinu, čak su iskopavali svoje mrtve. Napuštajući Kosovo, spaljuju svoje kuće. Najveći je zločin režima što ih je doveo do toga da sami sebe žrtvuju, kao u zajedničkom prinošenju žrtve. Jugoslavija je puna zajedničkih grobnica. To je kraj za Miloševića. Pitanje je hoće li taj kraj doći brzo ili ne. - Koja je svrha potpisivanja peticija koje je započela oporba? = Nije riječ o peticiji, već o prikupljanju stotinu tisuća potrebnih potpisa kako bi se od skupštine zatražilo da iznese prijedlog za smjenjivanje Predsjednika. Tekst je vrlo jednostavan: tražimo neopozivu ostavku Slobodana Miloševića. Treba početi zakonskim putem. Znam da od toga nema koristi, ali ne želim da mi predbacuju kako nisam ništa poduzeo. - Mislite li da je na kraju neizbježno nasilje? = To me ne bi začudilo. Nema zakonskog načina kojim bi se otjerao Milošević. On ne priznaje zakon. Parlament mi je protuzakonito oduzeo zastupničke ovlasti. Savezna skupština protuzakonito sprječava novu većinu u Crnoj Gori da zauzme mjesta koja joj po pravu pripadaju. Neće biti dovoljno samo otvoriti glasila. Ljudi ne prate ta glasila jer su ona programirana tako da znaju gdje je 'istina'. - Zašto tražite preuređenje Srbije i samoupravu Vojvodine? = Miloševićeva je Srbija koncentracijski logor. Zemlja se mora decentralizirati, i to ne samo formalno. Naša je stranka 1990. započela obnovu duge tradicije samouprave Vojvodine. Pitanje Vojvodine nije etničko nego demokratsko. Nema enklava kao u Bosni, sela su 95 posto višeetnička. Srbi čine 60 posto pučanstva, svi su autonomistički vođe Srbi. G. 1993. imali smo tek 1,3 posto glasova. 1996. imali smo 21 posto, a čak jednu trećinu u Novom Sadu. Birači su shvatili da ih centralizam nikamo ne vodi. Samo 6,4 posto poreznih prihoda koji se naplaćuju u Novom Sadu ostaje u gradu. Mi samo želimo naš novac."