DE-IZVJEŠĆA RDW-TISAK-26-6 NJEMAČKI RADIO - RDW26. VI. 1999.Tisak o spomeniku žrtvama holokausta u Berlinu U središtu pozornosti komentara u današnjem je njemačkom tisku jučerašnja odluka njemačkoga Bundestaga o gradnji spomenika
žrtvama holokausta u središtu Berlina, u neposrednoj blizini Brandenburških vrata. Muenchenski dnevnik "Sueddeutsche Zeitung" konstatira:"Bundestag je odlučio, on je ispravno odlučio: za spomenik u srcu glavnoga grada, za sjećanje na one koji su potpuno trebali biti istrjebljeni s lica zemlje. On se izjasnio za apstraktno predmnijevanje i protiv konkretnog 'Ne ubij' - protiv dobronamjerne didaktike u kamenu na jeziku žrtava, kojima je najmanje potrebna ta opomena. On je shvatio da tom spomeniku nije mjesto u Sachsenhausenu ili Bergen-Belsenu (mjestima gdje su bili koncentracijski logori) nego u središtu Berlina gdje je bijeg od spomenika nemoguć."Berlinski "Die Welt" iznosi sljedeće mišljenje: "Stvar je odlučena, ali u stvarnosti ništa nije odlučeno. Dobro je bilo da je Bundestag odbacio previše uobičajeni, previše ortodoksni prijedlog Richarda Schroedera (s natpisom u kamenu: 'Ne
NJEMAČKI RADIO - RDW
26. VI. 1999.
Tisak o spomeniku žrtvama holokausta u Berlinu
U središtu pozornosti komentara u današnjem je njemačkom tisku
jučerašnja odluka njemačkoga Bundestaga o gradnji spomenika
žrtvama holokausta u središtu Berlina, u neposrednoj blizini
Brandenburških vrata.
Muenchenski dnevnik "Sueddeutsche Zeitung" konstatira:
"Bundestag je odlučio, on je ispravno odlučio: za spomenik u srcu
glavnoga grada, za sjećanje na one koji su potpuno trebali biti
istrjebljeni s lica zemlje. On se izjasnio za apstraktno
predmnijevanje i protiv konkretnog 'Ne ubij' - protiv
dobronamjerne didaktike u kamenu na jeziku žrtava, kojima je
najmanje potrebna ta opomena. On je shvatio da tom spomeniku nije
mjesto u Sachsenhausenu ili Bergen-Belsenu (mjestima gdje su bili
koncentracijski logori) nego u središtu Berlina gdje je bijeg od
spomenika nemoguć."
Berlinski "Die Welt" iznosi sljedeće mišljenje:
"Stvar je odlučena, ali u stvarnosti ništa nije odlučeno. Dobro je
bilo da je Bundestag odbacio previše uobičajeni, previše
ortodoksni prijedlog Richarda Schroedera (s natpisom u kamenu: 'Ne
ubij'). Manje je dobro bilo to što su zastupnici - po običaju toga
Doma i Republike - previše stvari ostavili otvorenim. Političkim
inženjerima za zakučaste sitnice ostavljeno je previše prostora za
djelovanje. I to, unatoč pokazanoj ozbiljnosti, vjerojatno
namjerno. Sve je moguće, od gotovo čiste Eisenmanove verzije do
spomenpodručja s Eisenmanovim naznakama. Republici i Gradu valja
poželjeti da na kraju ispadne što je moguće više Eisenmana." -
Frankfurter Allgemeine Zeitung" zalaže se za više otvorenosti u
diskusiji o njemačkoj nacističkoj prošlosti: "Koliko god je
nesigurno hoće li svatko tko ubuduće vidi spomenik u središtu
Berlina, doista i razumjeti njegovu poruku, isto tako je sigurno da
bi odustajanje od spomenika moglo biti krivo shvaćeno. Ako neka
odluka mora biti donesena i utemeljena u političkom prostoru, onda
suverenost dolazi do svojih granica i bilo bi dobro kad se to u
Njemačkoj ne bi govorilo samo krišom, nego kad bi se to uvidjelo i
otvoreno reklo. Onda bi možda i odluka o tomu kakav će spomenik biti
izgrađen u Berlinu ispala drukčija. Možda se ne bi moralo upuštati u
didaktički obojeno kompromisno rješenje. Ono pored neizbježnog
nedostatka neposrednosti sa sobom nosi i sumnju u dojmljivost
šutljive šume stupova. Rasprava je završena, a ovaj spomenik koji
strši iz njemačke prošlosti u njemačku budućnost, jednoga će dana
imati vlastitu povijest."
"Koelnische Rundschau" je sumnjičav upravo prema očekivanom
ophođenju sa spomenikom:
"Takvo divovsko polje sa 2700 stupova ne može se dovoljno
nadzirati. Potpuno išarani zidovi i kućne fasade u našim gradovima
daju naslutiti kako će ti stupovi izgledati nakon kratkog vremena.
A ako netko sada uzvrati da je crtanje kukastih križeva po
spomenicima također dio njemačke povijesti, onda je to čisti
cinizam. Isto tako je nekorektno protivnicima divovskog spomenika
predbacivati da oni ne bi htjeli nikakav spomenik. Čak i kad bi tako
bilo: ponekad je bolje ništa ne činiti nego učiniti nešto suludo ili
čak neugodno. U ovom slučaju je opravdana najveća sumnjičavost."
(RDW)