US 27. VI. LAT EU INTEGRACIJE

SJEDINJENE DRŽAVE LOS ANGELES TIMES 27. VI. 1999. Europa mora podupirati Balkan "Balkan je stigao do povijesnog razmeđa. Sadašnji niz sukoba vodit će prekrajanju granica duž kulturnih i vjerskih crta, što bi značilo kršenje načela multietničnosti, a homogene bi države nelagodno postojale jedna uz drugu; ili će regija pobjeći od svoje prošlosti i nacionalističkih mržnja, i krenuti prema uključenju u glavne europske političke i gospodarske struje. Europska će unija postići veliku pobjedu u svojoj potrazi za izgradnjom mirnog kontinenta, uspije li integrirati Balkanski poluotok u svoje redove. Ako, međutim, Balkan posrne, to će se dogoditi i širim europskim pothvatima", piše Charles A. Kupchan, profesor međunarodnih odnosa na sveučilištu Georgetown i viši suradnik Vijeća za odnose s inozemstvom. "Sjedinjene Države i njezine europske partnerice provele su dobar dio proteklog desetljeća u borbi za očuvanje multietničnosti na Balkanu. Na površini, oni su uspjeli. Intervencija NATO-a u Bosni i na Kosovu prekinula je etničko čišćenje i sačuvala nedirnute granice. No ispod površine, multietničnost je nepostojana. Bosna je možda jedinstvena država, no Muslimani, Hrvati i Srbi žive odvojeno. Kosovo je možda nominalno još dio Srbije, no malo će Srba, bude li uopće itko, ostati na Kosovu dok se Albanci vraćaju. Želimo li da međunarodna zajednica onemogući nacionalizam na Balkanu, ona mora iskoristiti zamah koji je donio uspjeh NATO-a na Kosovu za primjenu svoje dugoročne strategije u regiji. Tu strategiju moraju voditi tri glavna načela: prvo, međunarodna zajednica mora imati mnogo više utjecaja nego što je prije imala u upravljanju regijom. Bosna i Kosovo su zapravo protektorati NATO-a i njima treba upravljati u skladu s tim. Drugo, umjesto usredotočenosti na međusobnu gospodarsku i političku integraciju balkanskih država, trebalo bi regiju kao cjelinu integrirati u Europu. Integracija u Europsku uniju izgradila je trajan mir u zapadnoj Europi; ona bi mogla učiniti isto za jugoistok kontinenta. Kao treće, NATO bi se trebao usredotočiti na izgradnju novih odnosa s Rusijom. Jugoslavenski predsjednik Milošević ustuknuo je tek kad je shvatio da Moskva više nije na njegovoj strani, što je jasno pokazalo kako je suradnja s Rusijom ključ izgradnje veće i stabilnije Europe. Neodgovorni vođe neposredan su uzrok smrtonosnog nacionalizma koji već jedno desetljeće razara Balkan. Milošević predvodi tu skupinu. No ti su vođe uspješni u raspirivanju etničkih mržnja jer su im na raspolaganju povijesna i kulturna oruđa. Tragedija Balkana djelomično je rezultat prošlosti. Kad su Turci vladali Balkanom, oni su organizirali politiku duž etničkih i vjerskih crta. Politički rasjep još postoji duž kulturnih crta. Trenutak rođenja nacije - države također je za Balkan bio nezgodan. U zapadnoj Europi, uspon državne ideje poklopio se s padom vjere. Tako je nacija - država poprimila svoj oblik s Crkvom izvan nje. No nacionalne su države na Balkanu poprimile svoj oblik dok je vjera bila živahna i prisutna. Nacija - država iskristalizirala se s Crkvom unutar nje, što je vodilo eksplozivnoj mješavini nacionalnosti i vjere. Ta povijesna ostavština znači da uklanjanje Miloševića i uhićenje glavnih ratnih zločinaca u regiji neće riješiti problem; čitavi su politički sustavi pošli krivo. U skladu s tim, nije dovoljno da NATO samo prekine borbe i uhiti najgore počinitelje etničkog čišćenja. Međunarodna zajednica treba nastaviti započeto i učiniti ono što je potrebno da osigura trajnu političku i gospodarsku reformu širom regije. Taj će zadatak zahtijevati znatno robustnije upravljanje od onog koje se provodi u Bosni. Ured visokog predstavnika preselio je u Sarajevo s tisućama najsposobnijih ljudi iz međunarodne zajednice. No taj se aparat nalazi na vrhu postojećih političkih stranaka i sustava patronata, koji sprječavaju njihove pokušaje da vladaju i omoguće reformu. Pokušaji da se u Bosnu vrati multietničnost zapravo su obustavljeni. Međunarodna zajednica treba biti daleko nametljivija. U Bosni treba progurati promjenu glasačkog sustava kako bi se prekinuo smrtni stisak etničkih stranaka na biračko tijelo. Optuženike za ratne zločine treba uhititi i odvesti na suđenje. Potrebne su snažne mjere za razbijanje nepotizma koji guši gospodarstvo. Kosovo neće biti ništa drukčije. Trebat će godine da kosovski Albanci razviju civilnu vlast, djelotvorno sudstvo i uspješno gospodarstvo. Čak i ako neki Srbi ostanu u području, NATO će morati štititi njih i njihova prava. Stoga posebni predstavnik UN-a, koji će uskoro biti izabran za nadgledanje obnove Kosova, mora vladati željeznom rukom. Imajući na umu tegobno odlučivanje u UN-u, posebni predstavnik mora imati autonomiju i ovlast da vlada Kosovom. Uspostava pravog protektorata možda miriše na kolonijalizam, no to je jedini način na koji se Balkanu može pomoći da se makne sa svog kolosijeka i kupi vrijeme kako bi političke i gospodarske reforme mogle uhvatiti korijena. Drugi ključni element dugoročne strategije jest priključenje regije Europskoj uniji. Dok se Jugoslavija raspadala, međunarodna je zajednica pokušavala potaknuti međuregionalnu gospodarsku integraciju kao protutežu raspadu. Izgradnja gospodarskih veza duž lokalnih granica, kaže teorija, trebala bi pomoći popraviti etničke veze. No u Bosni, malo se trgovine odvija preko etničkih granica. Rane su previše svježe, sjećanja odveć živa. Umjesto toga, države iz područja trebaju raditi na postizanju cilja koji natkriljuje preostala etnička neprijateljstva. Taj cilj je ulazak na europska tržišta i u europske ustanove. Umjesto da ostane zaostala periferija, Balkan se mora pridružiti Europi. Balkanske države i njihovi glasači daleko su zainteresiraniji za vezivanje uz Europu nego za međusobno vezivanje, što znači da će izgledi za ulazak u Europsku uniju omogućiti društveni zamah i stegu potrebnu za provođenje političkih i gospodarskih reforma. Osim toga, vezivanje Balkana uz Europu imalo bi pozitivne učinke na veze među zajednicama u regiji. Integracija u europska tržišta trebala bi pomoći izgraditi srednju klasu u regiji. Prosperitet bi, zauzvrat, njegovao političku umjerenost, dopuštajući gospodarskim vezama među zajednicama da se stvore od svoje volje. Posljednji element sveobuhvatnoga plana za izgradnju trajnog mira na Balkanu obuhvaća uvlačenje Rusije u širi atlantski sigurnosni poredak. Od kraja hladnog rata, Zapad je zapravo isključio Rusiju iz njezinog kutka. NATO je u svoj savez primio nove članice iz srednje Europe, unatoč ruskim prigovorima. Savez se namjerava nastaviti širiti prema istoku, čime bi još više izolirao Moskvu. A većina zemalja srednje i jugoistočne Europe izbjegava Rusiju zbog gorkih sjećanja na sovjetsku okupaciju. Isključenje i poniženje Rusije nepotrebni su i protuproduktivni. Ako je neki čimbenik uvjerio Miloševića na predaju, bila je to ruska spremnost da stane uz NATO na diplomatskoj bojišnici. Dolazak ruskih vojnika iz Bosne u prištinsku zračnu luku bio je žaljenja vrijedan. No bio je to djetinjasti izraz toga koliko se odsječeno od Europe Rusi osjećaju, a ne znak mušičave, odmetnute države. NATO bi trebao iskoristiti svoju suradnju s Rusijom na Balkanu da prevlada krizu u svom odnosu s Moskvom. Veze Kremlja s Beogradom mogle bi se na kraju pokazati korisnima u omogućavanju promjene poretka u Jugoslaviji i uklanjanju ključnog kamena spoticanja obnovi šire regije. S obzirom da se na istoku Europe, u kojem nije toliko vjerojatno da će NATO riskirati uključenje, pojavljuju nove prijetnje stabilnosti, rusko će uključenje biti još važnije. Surađuje li Rusija sa Zapadom, pokušaji stabiliziranja Europe u prijelaznom razdoblju bit će nemjerljivo unaprijeđeni. Balkan će ostati trnovit problem za Europu barem još sljedeće desetljeće. Ta će regija zahtijevati tisuće vojnika NATO-a, milijarde dolara za obnovu i stalnu političku potporu i skrb. Ključno je pitanje hoće li etničko suparništvo trajati duže od boravka međunarodne zajednice, odnosno ima li međunarodna zajednica strpljenja i odlučnosti za podupiranje Balkana u Europi. Odgovor je daleko. No odluke koje će biti donesene u predstojećim mjesecima odredit će kakva budućnost leži pred Balkanom i Europom."