NJ 26.VI.WELT SCHROEDEROVA BILANCA

NJEMAČKA DIE WELT 26. VI. 1999. Schroederova bilanca razočarava... "Schroeder u Europi, to je kao Schroeder u Njemačkoj - nikakav veliki uspjeh poslije šest mjeseci njemačkoga predsjedanja Vijećem Europske unije, unatoč nekim uspjesima njemačke vanjske politike općenito. Europa novoga kancelara: to znači reagirati instinktivno ali sigurno, kad vlastita leđa udare u zid. No to također znači žalosno propasti kad su nužni dugoročna računica, pravo uvjerenje i daljnji pogled na polje koalicija i proturječnih interesa. Kao ispod leće istalilo se oboje na berlinskom vrhu EU-a krajem ožujka: grozničava potraga za nasljednikom šefa upravo srušenog bruxelleskog povjerenstva, početak prvog rata Europljana od 1945., strategijska reforma Europske unije zbog proširenja na Istok. Pozivanjem Romana Prodija prvog prijepodneva vrha, Schroeder je jednim potezom uklonio problem s ovoga svijeta, bravo. Na večer prvoga dana bez oklijevanja bio je za NATO-ov rat i Njemačku je sigurno zadržao u krugu zapadnoga saveza. Moglo je ispasti i drukčije, zato još jedanput bravo - i za brzo ispaljivanje 'Stabilizacijskog pakta na Balkanu'. No drugi dan berlinskoga vrha pokazao je Schroederove granice, njegov veliki manjak dugoročne pripreme. Budući da kancelar nije u svoju kartu vrha unio jasan smjer između svih malih i velikih interesa ostalih, partneri su mu se po noći razbježali kao kokoši. Operušan je, dakako, bio on sam. Ne samo zbog njegovih nadobudnih izjava, prije toga je propala reforma Agenda 2000. Financijsko rasterećenje Njemačke na kraju uopće nije više bilo na vidiku. Propalo je zbog razumljiva otpora Britanaca, Francuza i Španjolaca. No Europi je ipak puno teže, kao i Njemačkoj, palo što Schroeder za svoje odustajanje od rasterećivanja nije gotovo ništa dobio. Najvažniji dosje, proširenje Unije, prešutno je odgođen. Budući da je Schroeder na kraju ispustio uzde, kako vrh ne bi propao u sjeni rata, ishod je bio očuvanje imovnoga stanja 'nekolicine sretnih': oni koji su u Berlinu sjedili oko stola, dogovorili su se na račun onih pred vratima. Prijam država u srednjoj i istočnoj Europi stoga će se obaviti što je kasnije moguće. To je protiv njemačkih interesa, i gospodarskih i političkih. Kancelar će za to odgovarati. 'Helmut Schroeder', tako ga je nazvao jedan komentator poslije berlinskoga susreta, dobronamjerno, a istodobno otrovno. Točno je da je novi kancelar ipak naučio ono što je stari osjećao od početka: ako Europa doista treba napredovati, Njemačka ne može trajno držati zatvoren novčanik. Najvažniji primjer: njemačke su milijarde pridobile jug Europe za monetarnu uniju koja Njemačkoj i ostatku unije pruža jedinu priliku da oblikuju globalizaciju svojih gospodarstava - a ne da ju podnose. Unatoč tomu, podrugljivo kancelarovo ponašanje dovodi u zabludu. Na svoj komotan, ali nipošto nesalomljiv način, Helmut Kohl je uvijek znao zašto je za europski napredak bio spreman prihvatiti unutarnje političke prigovore: iz dubokog uvjerenja, da Europa za Njemačku u gotovo svemu odlučuje o razlici između dobra i zla, iako se to (za razliku od njemačkih neto doprinosa) ne može izraziti u markama i pfenizima. Gerhard Schroeder naprotiv, čini se, još uvijek ne zna zašto vodi europsku politiku: zbog mira na kontinentu? Zbog poslova? Ili slučajno, jer mu savjetnik kaže da u Schroederovu rokovniku ima nešto s 'Bruxellesom'? Rat na Kosovu također je na neki način bio slučajnost koja je obilježila njemačko predsjedanje. On će Europu izmijeniti iznutra. (...) Svoga je ministra za okoliš kancelar u Bruxellesu pustio da četiri dana prije svršetka njemačkog predsjedanja pruži zadnji dokaz za tu slabost: naredbu o starim automobilima u kasnim je noćnim satima istresao grubim tonom. Bez obzira na smisao ili besmisao odredbe: takav manevar se pravodobno izvodi iza kulisa a ne šakom po stolu. Tako kancelarova politika u Europi i dalje podsjeća na ulje i vodu: ako se dovoljno dugo muti, čini se da se miješaju, da postaju jedno, da pripadaju zajedno. No malo kasnije opet se podijele - jer se uzajamno odbijaju" - zaključuje Nikolaus Blome u uvodniku lista.