US 24. VI. CSM SIROMAŠTVO

SJEDINJENE DRŽAVE THE CHRISTIAN SCIENCE MONITOR 24. VI. 1999. Uključivanje Europe u traženje rješenja za problem siromaštva "Što učiniti, nakon desetljeća dodjeljivanja pomoći za razvoj zemljama Trećeg svijeta, i desetljeća rasprave o načinu na koji bi ga one mogle najbolje potrošiti, kad shvatite da je više ljudi pogođeno siromaštvom danas nego u vrijeme kad ste počeli pomagati", pita se Peter Ford. "Ili kad shvatite da su, deset godina nakon pada Berlinskog zida, samo dvije od 25 država nastalih iz sovjetskog carstva gospodarski uspješnije nego što su bile u komunizmu? Ili kad vidite da iznenadna kriza na azijskim financijskim tržištima može izbrisati godine napretka u prehranjivanju i školovanju djece te gurnuti desetke milijuna ljudi natrag u siromaštvo? Tada čovjek mora posumnjati u uobičajeni način razmišljanja, drži Svjetska banka. Na konferenciji ekonomista u Parizu, ovoga tjedna, predsjednik Svjetske banke James Wolfensohn potražio je europske mislioce za koje se nadao da bi, nakon 20 godina potpune vjere u snage slobodnog tržišta, mogli ponuditi nove zamisli. 'Europa ima dulju tradiciju brige za jednakost i drukčije viđenje uloge države', kaže Joseph Stiglitz, glavni ekonomist u Svjetskoj banci. 'Ekonomiju iz udžbenika i njezina pojednostavljena obrazloženja načina na koji tržišta djeluju treba zamijeniti širim shvaćanjem potreba ustanova.' Istodobno, nakon što su dugo bili 'odsutni iz rasprave o razvoju', kaže vodeći francuski ekonomist Francois Bourgignon, europski su ekonomisti 'otkrili vrline slobodnih tržišta ... više ne pričaju besmislice ... i opet si priskrbljuju vjerodostojnost.' Veći dio proteklih 20 godina zemljama u razvoju koje su se obraćale Svjetskoj banci i MMF-u za pomoć govorilo se da liberaliziraju gospodarstvo, privatiziraju javna poduzeća, uravnoteže svoje proračune, iskorijene inflaciju i dopuste slobodan tijek kapitala. No, kad su azijska gospodarstva, koja su najmarljivije slijedila te savjete, postala žrtve krize 1997. i 1998., ekonomski su analitičari počeli sumnjati. A kad se pokazalo da zemljama istočne Europe koje su se najbrže privatizirale ide lošije nego njihovim opreznijim susjedima, i da su oni koji su dopustili višu inflaciju doživjeli brži rast, to je vodilo 'ponovnom promišljanju o tome što se događa', kaže profesor Stiglitz, bivši predsjednik Vijeća savjetnika za gospodarstvo predsjednika Clintona. Rezultat je novi naglasak na društveni kontekst u kojemu vlade djeluju dok pokušavaju postići razvoj u svojim zemljama. To znači da Svjetska banka u zemljama kojima posuđuje novac sada želi pokloniti više pažnje borbi protiv korupcije, jačaju sudstva, osiguravanju mreža socijalne skrbi i izgradnji ustanova civilnog društva. To su poslovi koje države uobičajeno obavljaju. No, mnogo godina vladama Trećega svijeta savjetovano je da isključe državu iz javnog života koliko mogu i puste tržišnim snagama da riješe njihove probleme. Dok stratezi Svjetske banke ponovno razmatraju ulogu države, Europa je prirodno mjesto da se potraže zamisli. 'Europski se ekonomisti više bave pitanjem raspodjele prihoda i više mare za jednakost, dok američki ekonomisti poklanjaju više pažnje učinkovitosti', kaže Richard Layard, profesor na londonskom ekonomskom fakultetu. Na konferenciji održanoj ovoga tjedna (riječ je o prvom sastanku Svjetske banke o temi razvoja održanom u Europi) organizatori su proširili krug uobičajeno pozivanih stručnjaka u polju na kojem je Europa dugo imala podređenu ulogu u odnosu na Sjedinjene Države. 'U ovo polje ljude pokušavamo dovesti ne kao razvojne ekonomiste, nego kao stručnjake', kaže profesor Bourgignon. Proći će dosta vremena, međutim, prije nego što će se utjecaj europskih ekonomista moći mjeriti s utjecajem njihovih američkih kolega: 70 posto članaka objavljenih u vrhunskim znanstvenim časopisima napisali su američki ekonomisti, prema nedavnom istraživanju časopisa "European Economic Review". (...) No, dok Svjetska banka traži nove zamisli, europski bi ekonomisti mogli podijeliti dio pažnje javnosti sa svojim američkim kolegama. 'Pitanje razvoja najteži je izazov u svijetu', primjećuje Stiglitz. 'Nitko nema pravi odgovor pa je važan otvoreni pristup. Moramo ispitati sva postojeća razmišljanja.'"