AU 24. VI. DS DUVE: OESS JE PRAVI FORUM ZA RJEŠAVANJE EUROPSKIH PITANJA

ska prava AUSTRIJA DER STANDARD 24. VI. 1999. OESS je nezaobilazan za rješavanje europskih problema "Freimut Duve, sudionik jučerašnje rasprave o 'Medijima i ratu' u forumu Bruna Kreiskog, zalaže se za 'samostalni operativni identitet' OESS-a. Udružite se ako se želite poboljšati. Ta jednostavna uzrečica vrijedi i za vanjsku politku: naddržavni, dakle međunarodni dogovori, sporazumi, organizacije i ustanove oduvijek su uspostavljani radi poboljšanja položaja sudionika-potpisnika. U XIX. stoljeću posrijedi je bio položaj državnih vladara, a u XX. sve više i više položaj građana. Nije baš uvijek sve išlo kako treba. To vrjedi za UN, ali i za Svjetsku banku, a trebalo bi vrijediti i za velike regionalne međunarodne zajednice ispod razine UN-a. Mogu li dogovori i sporazumi uspostaviti mir, bogatstvo ili ekološki preokret, radi kojih su i sklopljeni? Nakon završetka hladnog rata i nakon desetljeća jako okrutnih ratova u Europi, primjereno je postaviti sljedeća pitanja: imamo li prave ustanove za rješavanje sutrašnjih zadaća? Jesu li balkanski ratovi otvorili nove probleme i nova pitanja za ustanove europskih država? Iz jako važnog procesa ublažavanja napetosti - Helsinškog sporazuma, sklopljenog prije gotovo 25 godina - nastala je Organizacija za sigurnost i suradnju u Europi. (...) Pitanja? Je li riječ o organizaciji? Nudi li ona sigurnost? Obuhvaća li suradnju? I u prvom redu, je li ona Europa? Počnimo s ovim posljednjim: riječ je o transatlantskoj i transuralskoj organizaciji: njezine su članice i SAD, i Kanada, i srednoazijske postsovjetske republike. Dakle, OESS nije moguće zemljopisno ograničiti na Europu, ali su njezini nositelji sve europske države. Razlikuje se od Ujedinjenih naroda u jednom vrlo bitnom elementu: definira samoga sebe kao obitelj demokratskih država. Ujedinjenim narodima to nikada nije pošlo za rukom. Naime, članice te svjetske zajednice bile su i okrutne države - i Staljinov Sovjetski Savez i Pinochetov Čile. Ni danas Sjeverna Koreja ni Burma ne moraju napustiti Ujedinjene narode zato što su diktature. U OESS-u su države autoritarnih obilježja podvrgnute promatranju i interventnoj kritici naših ustanova. UN je dijete Drugoga svjetskog rata. OESS je dijete hladnog rata. Kada je riječ o kršenju ljudskih prava, ograničenju novinarskih sloboda, OESS priznaje suverenitet država puno manje od Ujedinjenih naroda. To mi omogućuje da u okviru svoje dužnosti podsjećam svaku državu na njezine obveze jamčenja slobode novinara. Vojna dimenzija i veličina zadaće uvjetovala je, u slučaju Kosova, isticanje zahtjeva za mandatom UN-a. Taj je uvjet bio nužan i iz međunarodnopravne perspektive. No, ubuduće bi se trebalo raditi na mogućnosti da i mandat OESS-a otvara slične opsežne mogućnosti djelovanja kao i mandat UN-a. U tom bi slučaju samoobvezivanje svih članica na standarde pravne države i demokratskog ustroja olakšalo postavljanje temeljnih uvjeta za 'europske vrijednosti', više nego što se to trenutno nazire pri usvajanju mandata Ujedinjenih naroda. Naravno, UN-ove organizacije izvanredno rade na rješavanju neposrednih problema - izbjegličke tragedije, bolesti, povratka prognanika, opskrbe - a za sve to OESS nema iskustva ni odgovarajućih ustanova. No, regionalna je organizacija neophodna za dugoročni razvoj demokracije. Stoga su ispravna razmatranja koja iznosi, primjerice, Richard von Weizsaecker, da je ta velika regionalna organizacija daleko primjerenija za rješavanje europskih kriza i zajedničkih europskih problema nego Ujedinjeni narodi. No, najnovija kosovska kriza pokazala je da najvažnije industrijske države pojačano smatraju i koriste međunarodne ustanove kao upotrebljive i korisne klavire: čas OESS, čas UN. To znači da se proces odlučivanja i dalje odvija kao proces donošenja vanjskopolitičkih odluka u pojedinim državama, koje na često napornim uvodnim razgovorima pokušavaju utvrditi zajednički nastup, potom predstavljen u raznim organizacijama. OESS i UN zapravo i nemaju vlastiti operativni identitet. U svakom slučaju, što više međudržavni savezi, poput 15 članica Europske unije u proteklim godinama, budu jednoglasno govorili i odlučivali, to će se snažnije i OESS razvijati u zaseban operativni element. Trenutno njegova slabost ili snaga ovise o dogovoru njegovih članica prije sjednica. Bude li prihvaćena opcija njegova jačanja, morat će se promijeniti i njegovi oblici odlučivanja. U tom će slučaju i OESS trebati tijelo sukladno Vijeću sigurnosti UN- a. Utoliko bi bila logična reforma koju predlaže von Weizsaecker: OESS-ovo tijelo, koje će donositi odluke, utemeljene na glasovima većine. No, čim bi to bilo ostvareno, još bi izričitije vrijedilo načelo o nužnim uvodnim bilateralnim i multilateralnim razgovorima. To bi se, dugoročno, pokazalo smislenim upravo za Balkan: naime, sve su balkanske države članice OESS-a i već su proteklih godina iskusile da OESS-a ustraje na minimalnim demokratskim standardima na koje su se same obvezale. Ja to činim na temelju svog mandata, a OESS-ova predstavništva na temelju svojih specifičnih mandata. Stoga je kosovski signal već krenuo u pravom smjeru: OESS razvija na Kosovu demokratske i građanske ustanove. Tako i mora biti, budući da se članice UN-a nikada nisu obvezale na poštivanje demokratskih prava i obveza. U svakom slučaju, Europa ne može trajno tolerirati da diktatura poput Kine svojim pravom na veto sudjeluje u odlučivanju o tome kako će se Europa boriti za svoje demokratske i civilne vrijednosti te kako će ih provoditi u djelo. Doduše, UN ima daleko bolja iskustva s dugoročnim kriznim situacijama nego OESS, a primjer su Cipar i Namibija. Ali taj proces praćenja sukoba, odnosno suzbijanja kriza, vrlo rijetko uspijeva pokrenuti i proces budućih demokratskih promjena. UN-ove ustanove jako su dobro institucionalno pripremljene za takve zadaće, ali su politički relativno nemoćne, jer u odlučujućim pitanjima opet ovise o jednoglasnom pristanku Vijeća sigurnosti UN-a", napominje na kraju priloga Freimut Duve, "dugogodišnji zastupnik SPD-a u njemačkom Bundestagu i od 1997. povjerenik OESS-a za slobodu medija".