RU-DIPLOMACIJA-POLITIKA-Diplomacija-Politika NJ 19. VI. WELT: ZAPAD MORA NAUČITI KAKO SE NOSITI S RUSIJOM NJEMAČKADIE WELT19. VI. 1999.Slaba jaka Rusija"Zapad i Rusiju veže neka nejasna i dvoznačna veza. Na sastanku na vrhu sedam
najvažnijih industrijskih država ta je drska veza bila gotovo opipljiva: i Rusi su bili nazočni, kao da se to samo po sebi podrazumijeva. Ali zašto? U krugu bogatih, šef Kremlja zapravo trenutno baš i nema što tražiti, budući da Rusija, gledano iz gospodarske perspektive, nije u nimalo boljem položaju od bilo koje zemlje u tranziciji - i to usprkos svojem golemom potencijalu u vidu prirodnih bogatstava i ljudskih resursa. Gledano iz gospodarske perspektive, kad je riječ o otpisu dugova i pomoći pri razvoju, skupina G-7 trebala bi razgovarati o Rusiji, a ne s njom. I na političkoj razini Moskva pod Jeljcinom nerijetko pruža primjere čudnoga ponašanja iz preddemokratskog razdoblja. Navedene ocjene sve su samo ne ulaznica u klub moćnih.Unatoč tome, Rusija sudjeluje radu sastanka na vrhu jer će na tom skupu biti riječi i o Kosovu. A bez Rusije ne bi bio postignut mir, ili barem ne ovaj, koji je NATO-u uštedio pogibiju njegovih vojnika na terenu. Stoga Moskva ima pravo na ozbiljan doček u Koelnu.
NJEMAČKA
DIE WELT
19. VI. 1999.
Slaba jaka Rusija
"Zapad i Rusiju veže neka nejasna i dvoznačna veza. Na sastanku na
vrhu sedam najvažnijih industrijskih država ta je drska veza bila
gotovo opipljiva: i Rusi su bili nazočni, kao da se to samo po sebi
podrazumijeva. Ali zašto? U krugu bogatih, šef Kremlja zapravo
trenutno baš i nema što tražiti, budući da Rusija, gledano iz
gospodarske perspektive, nije u nimalo boljem položaju od bilo koje
zemlje u tranziciji - i to usprkos svojem golemom potencijalu u vidu
prirodnih bogatstava i ljudskih resursa. Gledano iz gospodarske
perspektive, kad je riječ o otpisu dugova i pomoći pri razvoju,
skupina G-7 trebala bi razgovarati o Rusiji, a ne s njom. I na
političkoj razini Moskva pod Jeljcinom nerijetko pruža primjere
čudnoga ponašanja iz preddemokratskog razdoblja. Navedene ocjene
sve su samo ne ulaznica u klub moćnih.
Unatoč tome, Rusija sudjeluje radu sastanka na vrhu jer će na tom
skupu biti riječi i o Kosovu. A bez Rusije ne bi bio postignut mir,
ili barem ne ovaj, koji je NATO-u uštedio pogibiju njegovih vojnika
na terenu. Stoga Moskva ima pravo na ozbiljan doček u Koelnu.
Doduše, samo u svom stvarnom statusu regionalne sile u nevolji.
Mnogima je iznenadna akcija 200 ruskih padobranaca, koji su prije
NATO-a na prištinskoj zračnoj luci istaknuli svoju zastavu,
djelovala poput satire. Rusima je snaga dostajala točno za prvi
udarac, a potom su morali diskretno krenuti u potragu za hranom i
opremom, i raspitati se o tome kod NATO-a. Rusija je na Kosovu
previše slaba da bi uistinu igrala odlučujuću ulogu, ali je
istodobno dovoljno snažna za osjetno blokiranje odlučujuće uloge
drugih zemalja. Stoga Moskva ne smije sama nadzirati vlastitu zonu
i NATO-u osporavati vrhovno zapovjedništvo, ali ruski vojnici
moraju biti vidno zastupljeniji od vojnika drugih država izvan
okvira NATO-a koje sudjeluju u operaciji.
Stvarna je zadaća Europljana da na ovome i sljedećim sastancima te
vrste nauče samouvjereno nositi se s podijeljenom prirodom
slomljene, ali ni u kom slučaju nestale moći Rusa. Općenito
strahopoštovanje iz prošlosti, koje je psihološki izrastalo iz
golemoga prostranstva Rusije, a politički - s razlogom - iz vojne
prijetnje u vidu raketa s nuklearnim glavama, trebalo bi napokon
biti odbačeno. To ipak ne znači da prema ruskim predstavnicima
ubuduće treba postupati nemarno ili da ih treba ponižavati.
Za bivšu supersilu treba se u prvom redu zauzeti Njemačka, i
odnositi se prema njoj - ovisno o situaciji - čas kao prema
utjecajnom partneru, čija je blagonaklonost vrijedna ustupaka, čas
kao prema molitelju, koji se u prvom redu mora ravnati prema
opravdanim zamislima budućih pomagača.
Koelnski sastanak na vrhu nudi ponešto od oba statusa. U borbi za
nove milijarde zapadnih kredita, Jeljcin za sada ne bi trebao
dobiti novu porciju, jer u završnoj fazi njegove vladavine Rusija
na gospodarskoj razini nalikuje bačvi bez dna.
No, u slučaju Kosova, treba postupiti mudro i ne odbiti Rusiji svaku
želju: u ratu na Kosovu Boris Jeljcin pridružio se, nakon određenog
oklijevanja, NATO-ovu bloku, odakle ga nitko ne bi trebao
otjerati", upozorava Nikolaus Blome.