US 17. VI. WP PODJELA KOSOVA

SJEDINJENE DRŽAVE THE WASHINGTON POST 17. VI. 1999. Ruska zona "Nikad me nisu optuživali da sam komunistički simpatizer ili rusofil, no svi kojima je stalo do uspjeha američke vanjske politike moraju vjerovati da je bezrazložno ponižavanje Rusije jednostavno glupo. Javna podjela Kosova na pet zona - američku, francusku, britansku, njemačku i talijansku - kojom se Rusiji ne ostavlja ništa, predstavlja bezrazložno ponižavanje", piše Charles Krauthammer. "To je besmisleno. Ova vlada, da ne uvrijedi Rusiju, godinama odbija izgraditi sustav zaštite američkih građana od nuklearnih raketa, a riječ je o pitanju od vrhunske važnosti za Sjedinjene Države. Pa ipak, ta je ista vlada spremna poniziti Rusiju lišavajući je nazdora nad Kosovom, koje za Sjedinjene Države nema nikakvu straštešku važnost. Zašto? Zato jer se vlada boji da bi svaka zona pod ruskim zapovjedništvom postala protektorat za Srbe, i vodila de facto podjeli Kosova. Svakako. No, je li taj ishod tako nepoželjan da smo zbog toga spremni žrtvovati svoje već oslabljene odnose s Rusijom? Zaista, zašto je taj ishod zapravo loš? Podjela je unijela stabilnost i razmjerni mir u mjesta poput Cipra i Bosne. Dakako, Bill Clinton osjećajno priča o radostima multietničke Amerike i kako bi Balkan trebao slijediti naš primjer. Ali to je naivno. Trebalo nam je 350 godina - dobrih stotinu godina poslije građanskog rata - da postignemo onu vrstu međusobnoga priznavanja i jednakog postupanja prema svim skupinama koja prevladava u današnjoj Americi. Građanski rat na Kosovu završio je prošli tjedan - ako je uopće završio. Očekujemo li da ljudi koji su upravo preživjeli pokolje i progone i koji u ovom trenutku otkrivaju masovne grobnice, počnu zajedno živjeti u miru? Ako se Rusima prepusti jedan sektor, stvari će poći svojim prirodnim tijekom: srpske izbjeglice koje sad napuštaju Kosovo imat će kamo otići. A Albanci će u ostatku Kosova moći graditi svoju zemlju i upravljati njome bez potrebe za beskrajnom okupacijom NATO-a, koja bi jamčila da oni Srbima neće učiniti ono što su Srbi učinili njima. Reći će se da mi popuštamo Rusima. Popuštamo? Rusi su nemoćni. Oni nisu uspjeli zaštititi Srbe, nisu mogli zaustaviti rat dok mi na to nismo bili spremni, nisu mogli spriječiti NATO-ovu okupaciju. Utješna nagrada u vidu malog dijela zemlje u blizini Srbije pomogla bi ublažiti žestoko antiameričko raspoloženje Rusije izazvano ratom, a koštat će nas veoma malo. Ruske pritužbe nisu neopravdane. S pravom smo im nametnuli proširenje NATO-a (konačno, mi smo pobijedili u hladnom ratu), ali uz čvrsta uvjeravanja da se radi samo o proširenju isključivo obrambenog saveza. Kosovski rat i proslava pedesete obljetnice NATO-a to su promijenili. Oni su pokazali da zapadno vodstvo NATO smatra misionarskom silom s vanjskim težnjama koje zadiru u susjedne suverene države. To je, a ne odanost sotoni, toliko uzrujalo Rusiju - spoj proširenja NATO-a i promjene uloge NATO-a. U tom ozračju, ludost je sve jače antiameričko raspoloženje u Rusiji pogoršati uskraćivanjem dijela Kosova. Dajte Rusima njihov sektor. Bit će to besplatno, i zapravo korisno. To će ih umiriti. To će uzeti u obzir srpsku enklavu. I što je najvažnije, to će olakšati konačnu nagodbu na Kosovu, jedino moguće rješenje koje nam daje strategiju izlaza: kosovsku neovisnost. NATO kaže da je njegov cilj zadržati Kosovo u Jugoslaviji. To je ludo. Na Kosovu živi više od 90 posto Albanaca. Ono sad ima samosvjesnu gerilsku vojsku koja se svakodnevno širi u sva područja i predana je borbi za neovisnost. Hoće li NATO, zamjenska vlast na Kosovu, provesti protupobunjeničku kampanju za uskraćivanje neovisnosti, kad je OVK odluči zatražiti oružjem? Razlozi za neovisnost nisu samo praktični, riječ je i o načelima. Ako velika albanska većina želi samoopredjeljenje, prema demokratskim načelima (nisu li nam govorili da se za njih borimo?) mi bismo im morali dopustiti da dobiju što žele. No, oni ne moraju imati svaki centimetar teritorija. Ništa nije sveto u zemljopisnim granicama Kosova. Podjela je najbolje rješenje. Mali ruski sektor pod neovisnim zapovjedništvom omogućit će da se to dogodi bez ikakvih nezgodnih objašnjenja. Srbi će se okupiti u tom sektoru, ostatak Kosova može tražiti neovisnost, možda će se ruski dio na kraju pripojiti Srbiji. To je rješenje koje nudi stabilnost i određenu mjeru jednakosti. Ono Rusima daje važnost, a NATO-u izlaz. Ili bismo radije sljedećih 50 godina proveli na Kosovu, učeći Srbe i Albance da jedni prema drugima postupaju poput jeffersonovaca?"