US 16. VI. IHT KOSOVO

SJEDINJENE DRŽAVE THE INTERNATIONAL HERALD TRIBUNE 16. VI. 1999. Kosovo: dajte glas umjerenima "U posljednjih deset tjedana NATO je poderao pravilnik za rješavanje balkanskih problema koji uključuju zahtjeve sukobljenih nacionalizama", piše Tom Gallagher, predsjedavatelj Europskih mirovnih studija na sveučilištu Bradford. "Ministri vanjskih poslova poput Robina Cooka i Joschke Fischera na posljetku su prepoznali beskorisnost improviziranih kratkoročnih rješenja složenih problema koja zanemaruju želje mjesnog stanovništva, a obično ih nameću despotski vođe. Zajednički međunarodni pokušaj obnove razorenog Kosova i polagane reintegracije čitavog balkanskog područja u gospodarski i sigurnosni ustroj Europe kao cjeline, u svojim je prvim fazama. Sudbina 150.000 kosovskih Srba uvelike će odlučiti koliko će trajati pažnja Zapada, u području koje njihovi državnici tradicionalno izbjegavaju. Budu li Srbi žrtve napada osvetoljubivih Albanaca, vjerojatno će masovno bježati iz toga područja. Zapadni parlamenti i biračka tijela čiji je pristanak nužan za odobravanje milijardi dolara potrebnih da se smanji razvojni jaz između Balkana i ostatka Europe, vjerojatno neće otvoriti lisnice pretvore li se jučerašnji progonjeni u sutrašnje progonitelje. (...) Hashim Thaqi i zapovjednici OVK-a morat će pokazati maksimalnu suzdržljivost ne žele li prokockati mir. Budući vođe kosovskih Albanaca trebat će vanjsku potporu sljedećih godina kako bi se obnovili normalni životni uvjeti, bez obzira na snove o samoupravi. Oni u toj regiji nemaju stvarnoga prijatelja. Albanija je previše zaokupljena vlastitim problemima da bi mogla zaista pomoći. Najviše što ona može učiniti jest osigurati da njezine vlastite ubitačne čarke ne prijeđu na kosovsku braću. Makedonija, do korijena uzdrmana ratom udaljenim nekoliko kilometara od predgrađa Skopja, strahuje da će Kosovo pod nadzorom Albanaca uništiti lomljivu etničku ravnotežu u njihovoj državi. Grčko javno mišljenje, zahvaljujući medijima koje je obuzela nacionalistička mahnitost, bilo je jednako gluho na patnje kosovskih Albanaca kao što su mnogi Nijemci bili gluhi na patnje Židova u predratnom razdoblju. A tu je i Srbija. Egzodus Srba s Kosova samo će dati novu životnu snagu paranoidnoj politici koja je održala Slobodana Miloševića i dopustila otvorenom fašistu Vojislavu Šešelju da postane politički broj 2 u Beogradu. Sigurnost kosovskih Albanaca može se štititi međunarodnim mjerama samo tako dugo dok za to postoji volja u glavnim gradovima Zapada. Dugoročno, ona će biti djelotvornije zaštićena ukoliko Srbija odabere političare koji svoju zemlju žele vidjeti u Europi. Jedan način da se kosovske Srbe uvjeri da ostanu tamo gdje jesu jest da UN uloži svoj ugled u pojedince kojima Srbi mogu vjerovati da će braniti njihove interese. Trebat će vremena prije no što Srbi, u strahu od budućnosti, uvide da snage NATO-a nisu vanjski krak OVK-a i da imaju nepristran pristup svojoj misiji. Osoba koja bi mogla djelovati kao sugovornik jest crnogorski predsjednik Milo Đukanović. On je kritizirao slučajeve Miloševićeve kukavičke etničke agresije, iako i dalje želi da njegova država ostane dio savezne Jugoslavije utemeljene na demokratskim i multietničkim načelima. No, možda bi djelotvoniji posebni predstavnik kosovskih Srba bio njihov vjerski vođa, biskup Artemije iz Dečana. On i mnogi kaluđeri koji čuvaju sveta srpska mjesta na Kosovu zalagali su se za suživot Srba i Albanaca na tome teritoriju u vrijeme kad za to Beograd nije želio ni čuti. Zamjenik nadstojnika manastira Dečani, otac Sava, odavno je ustvrdio da 'nedemokratski Miloševićev poredak ne samo da krši ljudska prava kosovskih Albanaca već krši i ljudska prava srpskoga stanovništva.' Ne iznenađuje da je Milošević tim vjerskim vođama uskratio sudjelovanje u pregovorima u Rambouilletu, budući da su njihova gledišta bila u takvom neskladu s njegovima. Ti su duhovnici posjetili Capitol Hill u Washingtonu. Radio Slobodna Europa smatra ih autentičnim srpskim glasovima koji pozivaju na suživot. Ako se ovlast za zastupanje kosovskih Srba stavi u ruke svećenika neukaljanih ultranacionalizmom, to će još više izolirati Miloševića, Ruse učiniti nevažnima, i omogućiti Kosovu da ostane svetište za one Srbe koji ga smatraju svojim jedinim pravim domom. (...) U regiji koju dugo muče vjerski sukobi, trebali bismo skupini svećenika koji su progovorili u korist vjerske snošljivosti dopustiti da brane svoj narod u razdoblju koje za njih obilježavaju jad i nevolje."