FRANCUSKA-LE MONDE OD 15.6.99.EUROPSKI IZBORI

FRANCUSKA LE MONDE 15. VI. 1999. Ružičasta Europa sučeljena s novim odnosom snaga "Dolazak njemačke socijaldemokratske stranke na vlast, u jesen 1998., kojim je završen niz izbornih pobjeda lijevih stranaka u Europi petnaestorice, usmjerio je projektore na novu europsku stvarnost koju su tada nazivali 'ružičastom Europom'. Rezultat europskih izbora, u cjelini skloniji europskoj desnici, ne utječe na činjenicu da danas jedanaest od petnaest europskih vlada predvode socijalisti ili socijaldemokrati, sami ili u savezu s drugim snagama ljevice i lijevog centra. No, za čelnike europske ljevice, on najavljuje razdoblje nemira koje bi, što se na prvi pogled čini besmislenim, moglo europskoj demokraciji dati spasonosni zamah. Prvi put u povijesti parlamenta, parlamentarna skupina europskih socijalista više neće biti najvažnija u strasbourškoj skupštini. Pretekla ju je skupina Europske narodne stranke koja okuplja kršćansko-demokratsku desnicu i njezine saveznike. No ova ne smije propustiti priliku koju joj nudi taj odnos snaga kako bi potvrdila svoje stajalište prema socijalističkoj većini u Vijeću. Ugovor iz Maastrichta, a zatim i ugovor iz Amsterdama, koji je u svibnju stupio na snagu, proširili su područja na kojima vlade trebaju postići sporazum s Europskim parlamentom o politikama Unije, što se zove suupravljanje. Iako se očekuje da će interesi pojedinih država i dalje utjecati na rasprave u parlamentu, dovodeći tako gdjekada do traženja nagodbe izvan tradicionalne političke igre, ipak je vjerojatno da će oporbene stranke u pojedinim državama sve više rabiti Europski parlament kao nastavak svog djelovanja u državnom parlamentu. Približava se kraju vrijeme u kojemu je bilo pravilo da dvije velike parlamentarne skupine u Europskom parlamentu rješavaju svoje nesuglasice putem konsenzusa, kako ne bi ometale europsko izvršno tijelo. Kriza koja je u ožujku izazvala pad Europskog povjerenstva jasno je pokazala da stranke u pojedinim državama mogu imati vlastite interese, vodeći bitku na europskoj razini. Tu su promjenu, uostalom, predvidjele i same vlade. U predizbornoj utrci vidjeli smo lijeve stranke na vlasti koje su pokušavale iskoristiti činjenicu da čine većinu sadašnjih europskih vlada kako bi uvjerile birače da glasuju za njih. Bio je to smisao velikog okupljanja u Palači športova, u Parizu 27. ožujka, na kojemu su sudjelovali čelnici vodećih europskih vlada, među kojima Lionel Jospin, Tony Blair, Gerhard Schroeder, Massimo d'Alema. (...) Britanac Tony Blair i Nijemac Gerhard Schroeder na koncu nisu mogli odoljeti napasti da, uoči izbora, istaknu svoje razlike objavivši proglas za obranu reformističke politike lijevog centra koja je više socijalno liberalna, nego socijalistička u tradicionalnom smislu. Sada za to moraju odgovarati. Njihova politička nesreća danas, nesreća je i njihovih partnera. Unatoč jačanju francuskih i portugalskih socijalista, njihov pad znatno slabi skupinu europskih socijalista u Parlamentu. (...) Svi zastupnici u Europskome parlamentu mogu izvući pouku iz krize koja je dovela do ostavke bruxelleskog Povjerenstva; oni će to ozbiljnije biti shvaćeni ako budu kadri pokazati javnosti da postoje izvan vlada. Na njima je da iskoriste tu priliku. Sadašnje im okolnosti pružaju mogućnost da se stvori europska svijest koja će se, osjećamo to u doba kriza kao što je ova na Kosovu, vrlo brzo oblikovati, iako bi velik neodziv na izbore mogao govoriti o suprotnom", piše Henri de Bresson.