ES-E-US-IZBORI-Politika-Izbori ESP/ABC/15.6./STARA PROPOVIJED ŠPANJOLSKAABC15. VI. 1999.Stara propovijed"Poraz njemačkoga kancelara i britanskoga premijera najznakovitija je vijest s europskih izbora. U Europi socijaldemokracija
pokušava obraniti socijalnu sigurnost koja bi štitila siromašne, niže obrazovane, manje inteligentne, osobe koje se ne snalaze najbolje u svijetu konkurencije. Mnogi socijaldemokrati - i mnogi konzervativci - znaju da je život prolazan, kratkotrajan dar. Zato različitim sredstvima brane stajalište da je gospodarstvo, nacionalno ili globalno, u službi života, a ne obratno. 'Branimo tržišno gospodarstvo, a ne tržišno društvo', ustraje Lionel Jospin.Socijaldemokracija predlaže da bogate zemlje znatno pridonesu razvoju Trećega svijeta. Ne više javnim ulaganjem, nego ponajprije privatnim. Europski primjer u Gazi je bitan, ali španjolsko ulaganje u Južnoj Americi relevantnije, ponajprije zato što je privatno. Zemlje u razvoju, da bi ga ostvarile, moraju kompanijama osigurati siguran sustav zarade.Nekoliko dana prije izbora, 8. lipnja, Gerhard Schroeder i Tony
ŠPANJOLSKA
ABC
15. VI. 1999.
Stara propovijed
"Poraz njemačkoga kancelara i britanskoga premijera
najznakovitija je vijest s europskih izbora. U Europi
socijaldemokracija pokušava obraniti socijalnu sigurnost koja bi
štitila siromašne, niže obrazovane, manje inteligentne, osobe koje
se ne snalaze najbolje u svijetu konkurencije. Mnogi
socijaldemokrati - i mnogi konzervativci - znaju da je život
prolazan, kratkotrajan dar. Zato različitim sredstvima brane
stajalište da je gospodarstvo, nacionalno ili globalno, u službi
života, a ne obratno. 'Branimo tržišno gospodarstvo, a ne tržišno
društvo', ustraje Lionel Jospin.
Socijaldemokracija predlaže da bogate zemlje znatno pridonesu
razvoju Trećega svijeta. Ne više javnim ulaganjem, nego ponajprije
privatnim. Europski primjer u Gazi je bitan, ali španjolsko
ulaganje u Južnoj Americi relevantnije, ponajprije zato što je
privatno. Zemlje u razvoju, da bi ga ostvarile, moraju kompanijama
osigurati siguran sustav zarade.
Nekoliko dana prije izbora, 8. lipnja, Gerhard Schroeder i Tony
Blair su, čini se, pobrkali sredstva i ciljeve kad su predložili
reviziju ciljeva ljevice. Kao sluge, možda nesvjesni, ali posve
sigurno požrtvovni, američkih gospodarskih interesa, odredili su
ciljeve (a ne sredstva) usredotočene na fleksibilnost ugovora,
obranu rizika u koji se upuštaju tvrtke i drastičnu redukciju
udjela države. Taj program, tako razborit, ima jednu manu: već
postoji sektor - desnica - zadužen za njegovu obranu u Europi. Možda
su francuski, španjolski i portugalski socijaldemokrati bili
oprezniji - nisu se, naime, toliko žurili i bili su koherentniji. I
zato su te stranke prekjučer ostvarile častan rezultat, za razliku
od njemačko-engleske propasti. Na poduzetničkom sastanku u Davosu,
u veljači, predsjednik ABB-a, velikoga švedsko-švicarskoga
proizvođača električnih aparata, izjavio je: 'Ne vjerujemo da se
poduzetnički ciljevi usredotočuju samo na stvaranje bogatstva...
Globalni poslovi moraju preuzeti globalnu odgovornost za napredak
i širenje ljudskih prava'. To su riječi, ponavljamo,
kapitalističkoga poduzetnika, a ne socijaldemokratskog
političara.
U Španjolskoj je, začudo, desničarska vlada u kojoj je ministarstvo
gospodarstva vodio Rodrigo Rato, zakonom zajamčila stečenu
vrijednost mirovina, stvorila 1,2 milijuna radnih mjesta i, ne
zaboravite taj podatak, uključila 2,6 milijuna članova u socijalno
osiguranje. Ta je vlada inflaciju kontrolirala kako je mogla,
smanjila je deficit, zadržala niske kamate, s rastućim prednostima
za poduzeća. A to je postigla braneći mirovine, zapošljavanje i
socijalno osiguranje.
Suočeni s dosadnim propovijedanjem Trećega puta, starim pedeset
godina, francuski, španjolski i portugalski socijalisti ojačali su
uz pomoć prethodnog pitanja: globalizacija će biti vrlo opasna bez
nadzora. Državljani i države u neravnopravnom su položaju u utrci.
Zadaća ljevice nije predlagati fleksibilnost i smanjenje države,
nego demokratski braniti siromašnije, manje konkurentne, manje
lukave. Bill Clinton, osporavan predsjednik, ali iznimno dobro
školovan čovjek, posvetio je većinu svojega proračunskog viška
socijalnom osiguranju (Medicareu). I to je učinio u svijetu
tehnologije i informatike, u raju sjevernoameričke elektronike.
James Wolfenshon, predsjednik Svjetske banke, izjavio je u
prosincu: 'Ne stvorimo li veću ravnopravnost i socijalnu pravdu,
nećemo imati političku stabilnost. A bez političke stabilnosti u
svijetu neće biti dovoljno novca kojim bismo zajamčili financijsku
stabilnost'. Izborna tijela ne poznaju te suptilne mehanizme, ali
nepoznavanje registra katkada im pomaže da pogode dok se
izjašnjavaju o najsloženijim problemima", piše Dario Valcarcel.