IT-CORRIERE15.VI.-IZBORI I TREĆI PUT

ITALIJA CORRIERRE DELLA SERA 15. VI. 1999. Zbogom Trećem putu "Mjesecima su izgledali poput tri tenora: Tony Blair je pjevao belkantističke visine poput Pavarottija, Gerhard Schroeder zvučao je dramatski poput Placida Dominga, Lionel Jospin uobličavao je čiste i lake note gotovo kao da je Jose Carreras. Kako su se približavali izbori, međutim, povećavale su se disonance. Jospin je pjevao melodije iz devetnaestog stoljeća, Blair i Schroeder su se upuštali u bučne ljestvice moderne i post-moderne glazbe. (...) Dok im njihova publika nije počela zviždati. Najlošije prihvaćena partitura jest 'socijalno-liberalni manifest'. Njemački su glasači mislili ako se već treba ići za 'Novim centrom', onda je bolje vratiti se pravome centru, onome koji zauzimaju demokršćanske stranke koje su od marke napravile silu, a od Njemačke najveću europsku zemlju. U Velikoj Britaniji je ishod manje čitljiv s obzirom na divovski neodaziv na birališta. No i tu su oni koji su odlučili izići na birališta radije izabrali izvorni liberalistički pristup nego njegove imitacije. Treći put, sve u svemu, pokazao se carstvom općenitog i neodređenog. I nije uspio kao ni u drugim prilikama u povijesti ljevice. 'Neusklađeni' Lionel Jospin u stvarnosti je bio usklađen sa svojim slušateljstvima. 'Jasan govor birači uvijek bolje prihvaćaju od dvoznačnoga', piše direktor 'Le Mondea' Jean-Marie Colombani. Znači li to da je francuski pravac, čvrsto usidren u socijalnoj Europi, bio jedini pobjednički? Znači li to da je izazov koji su Blair i Schroeder uputili tabuima socijalističkog državnog centralizma, krutostima, čisti 'socijal-minimalizam', kako ga je nazvao Daniel Cohn-Bendit, sjajni propagandist i izrazito spretni lovac na glasove? Sigurno nije. 'I Jospin treba izabrati', ustrajava Colombani. Prvi ministar Francuske objavljuje 'da liberalnom gospodarstvu, ne liberalističkom društvu'. Drugi dio jednadžbe složeniji je od prvog. Jospin se može hvaliti da je ostvario više privatizacija od svojih prethodnika s desnice. To je plod pomalo slučajnosti, a pomalo nužde. Dosljedan i pragamtičan kakav jest, brzo je prigrabio prigodu i slijedio je val svjetskog tržišta u zrakoplovnoj, bankarskoj i automobilskoj industriji. Teže je spasiti model socijalne zaštite, a da se dodatno ne ukruti zemlju kojom vlada kasta dužnosnika i njihova pravila, gdje se i organizacija rada u tvornicama i uredima određuje zakonom. Francusko se društvo mijenja, često se spontano 'amerikanizira' (kao što je napisao 'Economist', izazvavši bijes akademika i mislilaca). Državna uprava, koja je nekad bila poluga modernizacije, danas se pretvara u breme. Elita svoju djecu ne šalje više toliko na 'Ecole Nationale d'Administration', već na Oxford, Harvard, na istok, kako bi postali 'građani svijeta'. Mladi se izjašnjavaju kao 'Francuzi i Europljani' istodobno. Desnica nije pratila te promjene, štoviše, postala je njihovom žrtvom. Ljevica još ne zna kako njima upravljati. To je pravi izazov koji čeka Jospina. Ako bude u stanju prevladati ga na putu koji ga, od sada do 2002., vodi prema mjestu predsjednika republike, dat će veći prilog obnovi socijalista od mnogih manifesta koji su često sastavljani samo za osvajanje naslovnica novina.", piše Stefano Cingolani.