US 14. VI. IHT OBNOVA KOS

SJEDINJENE DRŽAVE THE INTERNATIONAL HERALD TRIBUNE 14. VI. 1999. Ovaj put, plaća Europa "Kad je Warren Christopher, u to vrijeme američki ministar vanjskih poslova, svečano otvorio obnovljenu sarajevsku zračnu luku u kolovozu 1996., nakon mnogih granatiranja tijekom rata u Bosni i Hercegovini, činilo se prirodnim da visoki američki diplomat leti preko pola svijeta radi predsjedanja svečanostima koje su označile simbolični izlazak Bosne iz rasula rata", piše Anne Swardson. "Kad obnova Kosova bude dovršena, međutim, europski će dužnosnik, da to tako kažemo, presjeći vrpcu. Sjedinjene su Države dominirale u vojnoj akciji protiv Srba, no vlada gotovo jednodušno mišljenje da će europske zemlje pokriti veći dio troškova obnove Kosova. A posve suprotno nego u Bosni, čiju je obnovu uglavnom osmislio SAD, Europa balkansku regiju želi dovesti u svoj krug utjecaja. Ako Europa bude platila, smatra se, ona će donositi i odluke. Ambiciozan i još uvijek neodređen, taj cilj predstavlja radikalnu promjenu stajališta. Nakon možda 10 godina, to bi zemljama poput Makedonije, Albanije i čak Jugoslavije moglo omogućiti da se priključe najbogatijem svjetskom klubu - Europskoj uniji. Ako se taj cilj ispuni, to bi promijenilo Balkan i obilježilo novu spremnost bogatijeg dijela Europe da prihvati svoje siromašnije susjede. Godinama se europske zemlje žale na američko upletanje u europske poslove - no zatim se okreću američkoj vojnoj moći u rješavanju sukoba. U posljednjih su nekoliko mjeseci Europljani odlučili više-manje samostalno preuzeti teret Kosova. 'Od sada, sve zemlje jugoistočne Europe - uključujući SR Jugoslaviju - moraju biti u integriranoj Europi', izjavio je prošloga tjedna njemački ministar vanjskih poslova Joschka Fischer. 'Europa je jedina budućnost koja etničkim skupinama u tom području nudi stvarne izglede za pomirbu i trajni mir.' Europska je unija, sa stanovništvom i združenim gospodarstvom koji su usporedivi sa Sjedinjemim Državama, uvijek imala resurse za takve pothvate. Proširenje Europske unije na Balkan predstavljalo bi produžetak procesa kojim su već obuhvaćene razvijenije istočnoeuropske zemlje: Poljska, Mađarska i Republika Češka. No, europska odluka o preuzimanju financijske i političke odgovornosti za Balkan preuzimanje je ovlasti bez presedana, u 42 godine razvoja Europske unije do njezine sadašnje moći. Donedavno su se europski vođe kolebali i razilazili u ključnim vanjskopolitičkim pitanjima. Golemo područje slobodne trgovine u Europskoj uniji stvorilo je ujedinjeno gospodarstvo, ali nikad nije bilo dogovora o tome koju politiku treba provoditi u Bosni. Jedan pokazatelj da se to mijenja mogao se opaziti i ovoga tjedna, kad su se vođe Europske unije dogovorili da će stvoriti zajedničku obrambenu silu, postavili vanjskopolitičkog cara i preuzeli na sebe obnovu Balkana. A Europljani sad biraju novi parlament za koji se neki nadaju da će voditi stvaranju jedinstvene, savezne Europe. (...) Obnova Kosova uspoređivala se s poslijeratnim Marshallovim planom. Zaista, plan obnove nakon razaranja koja je donio Drugi svjetski rat u Europi uključivao je veliko ulaganje novca, ali je povezao bivše zaraćene zemlje. 'Za Sjedinjene Države, ovo je neka vrsta vanjskopolitičkog posla', izjavio je Michael Emerson, viši istraživač u Centru za europske političke studije u Bruxellesu. 'To obavite i zatim idete doma. Za Europu, nema strategije izlaza. Te zemlje moraju biti dio Europe.' Opseg obnove potreban Kosovu neće biti poznat sve dok mirovne snage ne uvedu red u toj pokrajini, a neki dužnosnici kažu da će račun možda iznositi milijardu dolara godišnje tijekom nekoliko godina. Predsjednik Europskog povjerenstva Romano Prodi procijenio je trošak cjelokupne pomoći regiji - uključujući i pomoć za poticanje susjednih zemalja na provedbu gospodarskih reformi u zapadnom stilu - na čak 5 milijardi dolara godišnje tijekom šest godina. Iako se to čini velikim iznosom, te brojke nisu tako značajne u usporedbi s proračunima zemalja i organizacija koje sudjeluju. Proračun Europske unije, primjerice, iznosi 100 milijardi dolara godišnje, uključujući fondove za pomoć zemljama na granicama Europske unije. Mir će koštati više od rata. Zračni napadi stajali su od 2,5 milijardi dolara do 4 milijardi dolara, prema procjenama analitičara, a Sjedinjene Države platile su najveći dio, od 1,8 milijardi dolara do 3 milijarde dolara. Ti troškovi ne uključuju trošak mirovnih snaga koje sada ulaze na Kosovo. Mora se osigurati smještaj povratnicima čije su kuće uništene, treba se pobrinuti za grijanje i struju u tim kućama te popraviti cestovna i željeznička infrastruktura. Rory O'Sullivan, posebni predstavnik Svjetske banke za obnovu na Balkanu, rekao je: 'Ono što tu imamo jest uništeno gospodarstvo, bez zdravstvenog i obrazovnog sustava, reda i zakona. Sve treba stvoriti'."