IT-CORRIERE14.VI.-IZBORI

ITALIJA CORRIERE DELLA SERA 14. VI. 1999. Ako i nije potres "Ako i nije potres, ne nedostaje mnogo da to bude. Istina je da ne postoji izravna veza između glasovanja za parlament u Strasbourgu koje nagrađuje europske narodnjake, a kažnjava socijaliste, i sudbina vlada pojedinih država. No, ako birališta potvrde noćašnje naznake, bit će uistinu nemoguće praviti se da se ništa nije dogodilo ili izvući se govoreći da je, u biti, talijanski lijevi centar uglavnom dobio iste izborne postotke s europskih izbora 1994. i političkih izbora 1996. (...) Da će stranka Forza Italia prestići stranku Massima D'Aleme i Waltera Veltronija bilo je predviđeno, štoviše uračunato. Mnogo manje predvidljivi, a zasigurno ne i uračunati, međutim, razmjeri su pobjede Silvija Berlusconija. Usiljena hodnja kojoj je Berlusconi podvrgao svoju stranku kako bi priskrbila središte, ne toliko političkog sustava, koliko prije centar talijanskoga biračkog tijela, očito je imala uspjeha. Smještajući se sve otvorenije i jasnije na centar, stranka Forza Italia osnažila je u udruzi Polo svoju nadmoć nad strankom Alleanza Nazionale kojoj savez s Mariom Segnijem, kao što se lako moglo zamisliti, nije donio sreću. Na centru je Forza Italia otimala glasove, čini se, uz odlične rezultate, raznim postdemokršćanskim skupinama i Diniju, liberalrepublikancima i samim socijalistima. Prirodno, čekamo prebrojavanje pravih glasova. No, čini se da sve upućuje na to da je, zahvaljujući Berlusconijevom proboju, desni centar dobio izbore. Moglo bi se kazati da ih je nadmoćno dobio, samo kad bi im se mogli pribrojati trijumfalno dobiveni glasovi, mimo svih predviđanja, Emme Bonino i Marca Pannelle, koji su se smjestili čak na četvrto mjesto. Danas se to ne može učiniti, ako radi ničeg drugog, onda zato što otvoreno protustranačka priroda liste Bonino, koja zasigurno nije pomirljiva s većinom, ako ova postoji, ima malo toga zajedničkog s posljednjim Berlusconijevim neocentrističkim usmjerenjem. A sutra, tko zna? Talijanska politika uistinu je opet u pokretu. Ponavljamo. Na dnevnom rasporedu ne nalazi se kriza vlade. No, bilo bi lijepo i, kažimo to tako, europski, da netko kod nas uporabi jezik drugog velikog gubitnika, Gerharda Schroedera. Jasno i glasno kaže, poput kancelara: to je strašno loš postotak glasova za nas, izgubili smo. Teško da će se to dogoditi. No, nada umire posljednja.", piše Paolo Franchi.