AU 12. VI.-SN-SVJETSKI RAT

AUSTRIJA SALZBURGER NACHRICHTEN 12. VI. 1999. Zamalo svjetski rat "Nije puno nedostajalo da se kosovska kriza proširi u svjetski rat. Doista su zadrti komunisti u Moskvi htjeli da se Rusija bori na strani Srbije protiv NATO-a. Predsjednik Boris Jeljcin na sreću nije popustio tom zahtjevu, iako je i on sklon slavenskoj solidarnosti. Na suradnju s NATO-om mogla su ga navesti dva razloga: Rusija treba novac Zapada, a ruska vojska ne može protiv NATO-a. Ne smije se polaziti od toga da je takvo stajalište razumljivo samo po sebi i ne smije se pretpostaviti da se takvo stajalište može provesti u svim kriznim stanjima. Sadašnji ili neki budući ruski predsjednik mogao bi na temelju istih argumenata doći do suprotnoga zaključka: Rusija je gospodarski i vojno na kraju, rat bi prikrio krizu, ujedinio narod, ušutkao kritičare i osigurao političke vlastodršce. Rusija će postati pouzdani partner svjetskoga mirovnog poretka tek kada budu ispunjeni neki uvjeti. U prvom je planu ostvarenje demokratskog pravnog poretka na temelju ljudskih prava. Napredak postignut u proteklih deset godina ugrožen je raznim okolnostima - uzdizanjem komunističke prošlosti, njegovanjem slavensko-nacionalističkih čuvstava, kriminalom i slabošću javnih ustanova. Iz toga vražjega kruga Rusija može izići samo ako se razvije gospodarstvo. A za to zemlja sama nije sposobna. SAD i Europa trebaju Rusiju kao partnera u globalnom mirovnom poretku. SAD i Europa zato moraju, u vlastitom interesu, poduzeti sve kako bi unaprijedili rusko gospodarstvo. Od obrata prije deset godina, Zapad je na tom području zakazao. Doduše stalno daje milijarde kad Rusiji zaprijeti potpuni slom, ali problemi se ne rješavaju na taj način. Kad se radi o ostvarenju projekata, na Zapadu se vrlo dobro zna da u Rusiji kriminal ugrožava svaki projekt, da se ne može pouzdati u sudove i policiju, da je valuta podložna prevelikim kolebanjima, da je obrazovanje radnika nedostatno i da se u tu kriznu zemlju ne može neodgovorno staviti na kocku dobar novac. Očito te mudrosti nemaju vrijednosti ako, primjerice, zapadne banke nanjuše prigodu da odvažnim spekulacijama u Rusiji zarade milijarde. A kad, kako se dogodilo prošle godine, spekulacije propadnu i te milijarde izgube umjesto da ih zarade, ti se iznosi otpisuju. Tim bi se iznosima moglo financirati buduće projekte koji bi tek nakon napornog i dugotrajnog rada možda u dalekoj budućnosti donijeli dobitak davateljima novca i ruskome gospodarstvu. Sramotno je da se o toj mogućnosti ne raspravlja, da se radije spekulira, ubire dobitak od spekulacija, a gubici se ne objavljuju. Ako se uračunaju i svote koje su uludo bacile države, nacionalne banke, monetarni fondovi i međunarodne financijske ustanove, dobije se golema svota s kojom bi se mogli platiti ne samo troškovi projekata nego i njihovo osiguranje od zaštitne takse ruskoj mafiji. Kad se ovih dana, ponajprije u vrhovima ustanova EU-a, raspravlja o obnovi Jugoslavije, to je nedvojbeno važna stvar: pokazuje da nisu bili spremni samo voditi rat u ime ljudskih prava, nego da žrtve pogođenoga stanovništva nisu zaboravljene. I interesu svjetskoga mira bila bi važnija, svakako i puno teža i neizrecivo skuplja, obnova sposobnog ruskog gospodarstva" - drži Ronald Barazon.