FR-YU-RU-okupacija-Oružani sukobi-Organizacije/savezi-Obrana-Strana pomoć FRANCUSKA-LE MONDE OD 13.6.99.UVODNIK O RUSIMA NA KOSOVU FRANCUSKALE MONDE13. VI. 1999.Rusko nasilje"Do koje granice treba imati obzira prema Rusima?
Pretpostavljamo da je u Bijeloj kući, u Downing Streetu, kao i u Elizejskoj palači, u subotu 12. VI. pitanje bilo postavljeno s određenom razdražljivošću i da je navještaj odgovora bio opterećen dobrom dozom gorčine. Jer Rusi su Zapadu pokvarili dan kad su, u petak, njihove postrojbe - oko petsto vojnika - došle u Prištinu, glavni grad Kosova, pretječući prve postrojbe KFOR-a. Poruka je gruba. Riječ je o tomu da Moskva ne priznaje ovlasti zapovjednika snaga za posredovanje, generala Michaela Jacksona, da želi reći kako se Rusi neće pokoriti NATO-ovu zapovjedništvu i da pokaže da želi nadzirati sjeverni sektor pokrajine kako bi u stvari dovela do podjele Kosova. To znači izazvati krizu i zatim izvući iz nje korist.Ljudi poput Jacquesa Chiraca, Billa Clintona (koji je o ovom pitanju svoju volju morao nametnuti nekim suradnicima)i Gerharda Schroedera s pravom su uvijek nastojali uključiti Rusiju u rješavanje kosovske krize. S razlogom su smatrali da je Rusija opravdano bila zainteresirana za to područje i da je njezino
FRANCUSKA
LE MONDE
13. VI. 1999.
Rusko nasilje
"Do koje granice treba imati obzira prema Rusima? Pretpostavljamo
da je u Bijeloj kući, u Downing Streetu, kao i u Elizejskoj palači, u
subotu 12. VI. pitanje bilo postavljeno s određenom
razdražljivošću i da je navještaj odgovora bio opterećen dobrom
dozom gorčine. Jer Rusi su Zapadu pokvarili dan kad su, u petak,
njihove postrojbe - oko petsto vojnika - došle u Prištinu, glavni
grad Kosova, pretječući prve postrojbe KFOR-a. Poruka je gruba.
Riječ je o tomu da Moskva ne priznaje ovlasti zapovjednika snaga za
posredovanje, generala Michaela Jacksona, da želi reći kako se Rusi
neće pokoriti NATO-ovu zapovjedništvu i da pokaže da želi nadzirati
sjeverni sektor pokrajine kako bi u stvari dovela do podjele
Kosova. To znači izazvati krizu i zatim izvući iz nje korist.
Ljudi poput Jacquesa Chiraca, Billa Clintona (koji je o ovom
pitanju svoju volju morao nametnuti nekim suradnicima)i Gerharda
Schroedera s pravom su uvijek nastojali uključiti Rusiju u
rješavanje kosovske krize. S razlogom su smatrali da je Rusija
opravdano bila zainteresirana za to područje i da je njezino
dopuštenje bilo nezaobilazno pri glasovanju u UN-u, tj.
zakašnjelom udaranju žiga na međunarodnu zakonitost u svezi sa
slanjem KFOR-a te i da je sudjelovanje Moskve bilo bitno u
pritiscima na Beograd.
Povijest će reći da je briga za ponašanje Rusije utjecala na
strategijsku odluku saveznika da odustanu od kopnene operacije na
Kosovu. Neslužbeno, u Elizejskoj palači, kao i u Bijeloj kući - ali
ne i u Downing Streetu - tumačilo se da bi slanje kopnenih snaga bez
prethodnog sporazuma bilo neprihvatljivo za Moskvu. Takva bi
odluka, govorilo se, u godini ruskih izbora mogla dati odriješene
ruke nacionalistima i komunistima na štetu Borisa Jeljcina i
njegovih prijatelja.
Dakle, s Moskvom se pažljivo postupa. Odgađa se priprema kopnenog
djelovanja. Nastavlja se politika zračnih napada. Nastojalo se
pronaći rješenje u neočekivanu i nemogućem sklopu G8 - koji je u
načelu zadužen za gospodarska pitanja - upravo zato što je Rusija u
njemu sudjelovala.
Još jednom, sve to zato što se mislilo da je Rusija prijeko potrebna
za dobro rješenje kosovske tragedije. Zauzvrat, od Rusije se s
razlogom treba očekivati da se uključi u igru, da, budući da je
nezaobilazna, mora biti predvidljiva i ne smije se skrivati iza
stvarnih suparništava između vojnika i civila u Moskvi kako bi
prikrila stvarno nasilje prema Zapadu na Kosovu. Svakako, Rusiju
treba uključiti, ali ne po svaku cijenu, napose po cijenu podjele
Kosova", piše u uvodniku lista.