US 10. VI. WP RUSKA POLITIKA

SJEDINJENE DRŽAVE THE WASHINGTON POST 10. VI. 1999. Jeljcinov program "Predsjednik Clinton okrenuo se ovoga tjedna Borisu Jeljcinu da zapečati krhki dogovor o primirju sa Srbijom. To nije besplatna transakcija za Sjedinjene Države. (...) Dok kosovski dogovor dobiva svoj konačni oblik, u igri je politička budućnost Rusije. Signali iz Moskve nedvosmisleni su: ozbiljno bolestan Jeljcin mijenja nepopularnu intervenciju na Kosovu za američku potporu svom iscrpljenom poretku sada, a u budućnosti i za nasljednika kojega je Jeljcin napokon odabrao: Sergeja V. Stepašina", piše Jim Hoagland. Clinton i zamjenik ministrice vanjskih poslova Strobe Talbott, glavni predsjednikov savjetnik o Rusiji i Srbiji, dali su pretjeranu akontaciju Jeljcinu hvaleći ulogu koju Rusija igra u kosovskim pregovorima. Zapravo je ruski doprinos tjeranju Slobodana Miloševića u škripac bio većinom bezvoljan i neravnomjeran u svojoj djelotvornosti. (...) Clinton je još izbjegavao donošenje odluke o kopnenim snagama, kad je do njega na sastanku vlade, 3. lipnja, stigao glas da je Milošević neočekivano prihvatio uvjete koje su u Beograd odnijeli ruski izaslanik Viktor Černomirdin i finski predsjednik Martti Ahtisaari. Dok se izraz sretnog olakšanja širio njegovim licem, Clinton je članovima vlade rekao: 'Nemojte se radovati'. To je bio razborit savjet. Nagodba je bila stavljena u pitanje Miloševićevim pokušajima da stvori nove rupe u uvjetima primirja, koje je Talbott doslovno diktirao Černomirdinu i Ahtisaariju na razgovorima u Bonnu. Ministri vanjskih poslova skupine sedmorice morali su ponovno pregovarati s Rusijom i ispuniti praznine koje su ostale u Talbottovim uvjetima na dvodnevnom sastanku u Koelnu održanome ovoga tjedna. Ruski ministar vanjskih poslova Igor Ivanov nije bio ništa konstruktivniji na tom sastanku nego na pregovorima u Bonnu, gdje je nekoliko puta intervenirao da spriječi često neodlučnog Černomirdina od popuštanja Miloševiću. U Koelnu, Ivanov je obavijestio diplomate skupine sedam zemalja da uvjeti koje traže prekoračuju njegove upute te da se ne može složiti ni sa čime. To je potaklo Clintona na dva telefonska poziva Jeljcinu, koji je još jednom povukao natrag Ivanova - nakon što je ministar vanjskih poslova osigurao određene promjene u izboru riječi i trenutka koje Srbima daju novi prostor za krivudanje. Moskovski promatrači nisu sigurni zašto je Ivanov, kojeg je imenovao zbačeni premijer Jevgenij Primakov, zauzeo tako beskompromisno stajalište. Ivanov se možda nada da će očuvati svoju političku održivost za buduće vlade, povodeći se za sve većom strujom moskovske kritičnosti prema dogovoru i ruskoj ulozi u njemu. Ili se možda nadao da će zaštititi ministarstvo vanjskih poslova od osvete Dume, koja je sklona Miloševiću. Clinton, Talbott i drugi američki dužnosnici koji ističu Stepašinovu naklonost, uljepšavali su rusko opiranje. (...) Ruski je predsjednik postavio Stepašina kao premijera prošloga mjeseca u četvrtoj iznenadnoj promjeni ruske vlade u proteklih 18 mjeseci. On je otpustio vjernog Černomirdina u ožujku 1998. bez upozorenja, a taj je obrazac ponovio sa Sergejem Kirijenkom i Jevgenijem Primakovim, kad su se oni činili nesposobnima ili nespremnima zaštititi Jeljcina, njegovu obitelj ili bliske suradnike od istrage o korupciji. Stepašin je krajnje odan Jeljcinu, a karijera mu je vezana uz unutrašnje poslove. Iznenadio je moskovske analitičare preuzimanjem nadzora nad tegobnom, heterogenom vladom koju je Jeljcin za njega izabrao. No, kod kuće se smatra prvenstveno Jeljcinovim zaštitnikom, a ne državnikom. Trenutno podizanje Stepašina i nastavljanje okretanja glave od nestabilnosti koju u Moskvi nosi Jeljcinova taktika 'uništi i vladaj' izgledaju kao jeftina nagodba Clintonove vlade za pomoć u postizanju kosovskog rješenja. No, ruska je sudbina u pitanju, u ovoj unutrašnjoj drami koja vodi prema predsjedničkim izborima sljedeće godine. Preočito i preduboko miješanje u rusku domaću politiku radi dobitaka na Kosovu moglo bi se pokazati kao loša nagodba s budućnošću. Opreznost prema ruskim namjerama na Kosovu i ruskoj politici, sada je mudro stajalište."