NJ 10. VI.-FAZ-KNJIGOVODSTVO

NJEMAČKA FRANKFURTER ALLGEMEINE ZEITUNG 10. VI. 1999. Rat s dvostrukim knjigovodstvom "Most je most. Za obračun troškova kosovskoga rata ta trivijalna jednadžba ne vrijedi. U tom ratu s dvostrukim knjigovodstvom za svaki se porušeni most na Dunavu, svaku razrušenu ulicu, svaku uništenu tvornicu, svaku uništenu električnu centralu i za svaku rafineriju dignutu u zrak treba predvidjeti dva knjigovodstvena stupca: jedan za troškove vojnih razaranja, a drugi za troškove gospodarske obnove. Toga još nije bilo ni u jednom drugom ratu: razaranje s unaprijed obećanom ponovnom izgradnjom. Marshallov je plan zamišljen i napravljen kad je Drugi svjetski rat završio. Nitko nije Europi - a pogotovo ne Nijemcima - obećao da će pomagati pri ponovnoj izgradnji stanova, infrastrukture i gospodarskih potencijala: zamisliti 'Dresden' kao obilježje anglo-američkog popisa troškova obnove čini se apsurdnim i iz udaljenosti od pedeset godina. Naprotiv, obnova Srbije, Kosova, okolnih područja i država već je poslužila u pripremama kosovskoga rata kao temelj opravdanja za saglediva razaranja: 'Sve ćemo opet popraviti'. Gospodarske interese države NATO-a tim čudnim ratom nove vrste zapravo nisu slijedile. No, savez je pokušao oružanom akcijom i obećanjima za obnovu nešto kupiti: stabilizaciju jedne regije u Europi i korak prema provedbi zapadne slike univerzalnosti ljudskih prava. Bez obećanja 'Sve ćemo opet popraviti' taj se rat politički ne bi moglo voditi: za Nijemce - a nipošto samo za pacifiste, zelene ili nekih drugih boja - sudjelovanje u činu razaranja podnošljivo je ako se može laskati o nelijepom početku humanitarno motivirane obnove i osuvremenjivanja. Sve računice koje se sada spominju, načinjene su bez izbora. Drukčije ne može biti. Već i pitanja koja bi mogla dovesti do grubog približnog računa spominju koje države i regije treba obuhvatiti obnovom. Kosovo, kako bi se kosovskim Albancima dalo obećanu, nedirnutu domovinu? Srbiju, kako bi se dokazalo da se rat nije vodio protiv srpskog naroda? Crnu Gornu i bez toga. Makedoniju, Albaniju? Gdje počinje i gdje završava Balkan kojega zapadni savez želi stabilizirati i poslati na put liberalnih vrlina? Jedno je jasno: razaranje s unaprijed obećanom obnovom već zbog financijsko-gospodarskih razloga ne može biti recept za uspostavljanje poštovanja prema ljudskom dostojanstvu i vladavine prava kao univerzalija zapadne slike čovjeka svuda u svijetu. Bez obzira na načelna razmišljanja o opravdanosti intervencije, to nitko ne može platiti. NATO već i zato takav rat neće držati modelom, jer bi se dobronamjernom svjetskom policajcu brzo istopila sredstva kad bi svoje humanitarne ciljeve kanio dovesti raketama na daljinsko upravljanje i programima obnove u bijedu Afrike ili despotizam Azije. Obnova Kosova i plan pomoći za Balkan dovoljno su već obrazloženi humanitarnim argumentima. No, oni služe svačijim interesima, i interesima članica NATO-a. Zbog toga se razmišlja o ekonomskoj vrijednosti plovnosti Dunava usred Europe. Važnija su promišljanja koja je teže izračunati, a koja su također obuhvaćena jednako poznatom i značajnom odrednicom 'stabilizacija regije'. Svi otprilike znaju o čemu je riječ kad netko kaže da je program obnove 'ulaganje u budućnost Europe'. No, to je račun ulaganja po diktatu asimetričnih očekivanja: bez pomoći za obnovu, Balkan će jamačno ostati opasno krizno i napeto žarište. Ali nipošto nije sigurno koliko ekonomskog financijskog osiguranja i političke stabilnosti mogu zemlje davatelji kupiti planom obnove. Budući da se iskustva Marshallovog plana za zapadnu Europu ne mogu bez daljnjega prenijeti na odnose plana sanacije u odnosima transformacije sustava, Nijemci su u proteklih deset godina puno naučili. Svote koje dospijevaju pri takvim planovima sanacije, čak i povezane s nacionalnim preraspodjelama, postanu teret. Kao akcija pomoći za nedaleku regiju koja ipak leži izvan nacionalnih granica zemalja davatelja, posve su nestvarne. Cjenkanje oko udjela u financiranju moglo bi biti napeto. I u najokrutnijem obliku ratnog keynesijanizma - rušiti mostove i graditi nove - svote opsežnog programa obnove ne mogu biti privlačne ni jednom ministru financija. To nije samo zbog ograničenja deficita u stabilizacijskom paketu na prostorima eura. Isto je tako sigurno da će teret divovskog programa obnove u većoj mjeri pritiskati gospodarstva zemalja davatelja nego što se može očekivati novi zamah zbog narudžaba industrije strojeva, opreme i građevinske insdustrije. Pravila dvostrukog knjigovodstva vrijede i u ratu" - zaključuje Hans D. Barbier.