ESP/PAIS/10.6./LJEVICA I MOĆ

ŠPANJOLSKA EL PAIS 10. VI. 1999. Ljevica i moć "Schroeder i Blair sastavili su manifest modernizacije europske ljevice. Sigurno će im se pridružiti Aznar: mislim da neće imati vlastitu doktrinu, ali je poslušan morski račić koji se zna skloniti u tuđu školjkicu. Gonzalez je i više od toga: predvodnik. U Španjolskoj se politička ljevica i desnica razlikuju uglavnom po tome tko će pokupiti novac. Etički cinizam napreduje. Ljevicu ne možemo definirati gledajući s vrha prema dnu. Marx i Engels, Bakunjin ili Kropotkin, Rosa Luxemburg ili Pablo Iglesias, bili su proganici, siromasi i maltretirani dok su definirali ljevicu o kojoj se stalno raspravlja. A to nisu svi: poticaj je došao iz donjih slojeva, od ljudi koji nisu ušli u povijest i od kojih su mnogi ubijeni. Realna ljevica je očajnički poticaj onih koji ne jedu ili se ne skrivaju. Moralna ljevica potječe od onih koji, iako nisu u takvoj situaciji, misle da se mora braniti jednakost. Idu još dalje od skromne klasne borbe. Čak i zapostavljeni društveni slojevi preziru one 'dolje' (imigrante, lumpen-proletere, ilegalce; joj, cigane, sirotinju), koji ne moraju pripadati moralnoj ljevici. Jasno, slobodno tržište ne može biti izbor ljevice, iako bi drugi ljevičarski teoretičar, Jospin, rekao: 'prihvatimo tržišno gospodarstvo, ali ne i tržišno društvo', kao da bi moglo postojati gospodarstvo koje ne pripada društvu. Ljevica zna da slobodni izbori ne mogu postojati ako se kandidate određuje po nepromjenjivim mehanizmima. I da ne postoje imaginarne slobode. Zna da je u svim ratovima žrtva narod, pakistanski ili hinduski, muslimanski ili animistički, albanski ili srpski ili hrvatski ili bugarski ili crnogorski ili etiopski ili peruanski ili kubanski. I da su svi ratni vođe uvijek neki Milošević ili Solana ili Clinton. Realna ljevica je mnogo više od toga. Kad Blair i Schroeder kažu da je sve staro i da je potrebna veća 'fleksibilnost' i više 'poduzetnika' te da ne smije biti 'strogih ideoloških korzeta ljevičarskih ideja odavno izišlih iz mode', oni ne žele razlikovati pomodnost od trajnosti. Kad oružje, parlamenti i vjere proždiru ljevicu kako bi rekli da je njihova, oni ponavljaju stari oblik ponašanja, poput kanibala koji su jeli srca svojih neprijatelja", piše Eduardo Haro Tecglen.