RDW 9. VI. PREGLED TISKA

NJEMAČKI RADIO - RDW 9. VI. 1999. Pregled tiska U žarištu pozornosti jučer su bila dva mjesta u svijetu - Kumanovo u Makedoniji i New York u Sjedinjenim Državama. Na jednom su mjestu visoki srpski časnici svako malo prekidali pregovore s NATO-ovim časnicima o planu povlačenja jugoslavenskih postrojba s Kosova, a na drugome se postavljalo pitanje rezultata glasovanja o rezoluciji Vijeća sigurnosti Ujedinjenih naroda o Kosovu. Dnevnik KOELNER STADT-ANZEIGER bilježi da je pravo stanje teško ocijeniti i zbog toga što postoje različita mjesta događanja. U makedonskom pograničnom gradu Kumanovu u šatoru se generali NATO-a i Jugoslavije natežu oko vojnih pretpostavki mira. Pet tisuća kilometara dalje na Zapadu, u njujorškoj palači Ujedinjenih naroda priprema se glasovanje Vijeća sigurnosti o mirovnoj rezoluciji koju koče Kinezi. A najsporiji određuje ritam cjeline. Jučer su to, očito, bili časnici. Ide li se to puževim korakom prema miru? Put do mira nakon rata, na žalost, nije tako jednostavan kao vožnja od 'A' do 'B', ustvrđuje BERLINER KURIER i navodi da ponekad pregovori napreduju brzo, a potom odmah zapnu. Ali nestrpljivost ne smije igrati nikakvu ulogu kad se radi o miru. Pa iako se s mukom svladava tek milimetar po milimetar, ipak je cilj sve bliže. Bori se i za pregovaračkim stolom, a to je bitka riječima. U tim okršajima ljudi ne ginu, ali umire beogradski san o velikosrpskome carstvu. Milošević stoga izvodi trikove, krivuda i želi dobiti na vremenu. Svaki, pa i najmanji korak prema miru, za njega je korak prema stravičnoj spoznaji da mu je vrijeme isteklo. Svakim svojim zmijskim pokretom očajni srpski vođa želi produljiti put do svog poraza. Ali ne može umaknuti svojoj sudbini. I on ima put iza sebe: od predsjednika do ratnog zločinca. Njegovo se putovanje približava kraju. Je li zadnja postaja Haag? NEUE WESTFAELISCHE iz Bielefelda polazi od toga da je osiguran put prema miru na Kosovu i ističe: Ako oružje zašuti, ako se prognanici i izbjeglice mogu vratiti na Kosovo, to je prvi veliki vanjskopolitički uspjeh njemačke savezne vlade. Ona je spretno iskoristila svoje predsjedanje u Vijeću Europe da bi ujedinila Europljane i tako uvukla Ameriku. Već i izbor finskog predsjednika kao posrednika bio je taktički mudar potez. Finska nije u NATO-u, ali je članica Europske unije. Tako je bilo osigurano da će europski glas imati veću težinu nego američki, da je Bonn bolje informiran nego Washington. Oprečni udarci bili su isključeni kad se London uključio u mirovni proces. Kamenit je put do mira na Balkanu - misli komentator dnevnika OSTSEE-ZEITUNG iz Rostocka podsjećajući na česte prekide pregovora i na igru otezanja te dodaje: Još iz zavičaja progone kosovske Albance. A do jučer, na Srbiju su padale NATO bombe. Diplomacija, koja na Balkanu nije uspjela sačuvati mir, ne smije po drugi put zakazati. Sada to mora značiti: dosljedno u držanju, fleksibilno u pojedinostima. Jer Srbima je stalo do čuvanja obraza. To im se mora odobriti iako iziskuje puno vremena. NATO pak inzistira na strogoj primjeni plana skupine G-8 kako bi teško ostvarenu vojnu pobjedu mogao legitimirati čvrstim mirom. Ali ništa ne bi bilo kobnije od diktata. Mir uz poniženje ne može se dugo održati. U dnevniku STUTTGARTER ZEITUNG čitamo: Sigurno nije slučaj da su socijaldemokrati Tony Blair i Gerhard Schroeder malo prije izbora za Europski parlament u javnost izišli s načelnim dokumentom na temu socijalne države. Konzervativcima i liberalima, koji poduzimaju odgovarajuće reforme, to treba oslabiti vjetar u jedrima. Glasnogovornici gospodarskih udruga moraju se pohvalno nakloniti i kazati da su time Laburistička stranka i SPD na pravom putu. Socijaldemokrati Europe žele o sebi stvoriti povoljnu sliku, pa se u tom dokumentu govori o 'modernim' socijaldemokratima koji se pokušavaju odvojiti od tradicionalista u svojim redovima. (RDW)