RDW 9. VI. REZOLUCIJA O KOSOVU

NJEMAČKI RADIO - RDW 9. VI. 1999. Komentar Bernda Johanna o rezoluciji o Kosovu Bila je to partija s neizvjesnim rezultatom sve do posljednjeg trenutka. Već u ponedjeljak ministri vanjskih poslova sedam vodećih industrijskih zemalja i Rusije htjeli su staviti posljednju točku na tekst nacrta rezolucije Ujedinjenih naroda o rješavanju kosovskog sukoba, ali je došlo do produljivanja pregovora. No, jučer poslijepodne napokon je stigla dobra vijest iz Koelna - ministri vanjskih poslova država skupine G-8 sporazumjeli su se o tekstu zajedničke rezolucije Ujedinjenih naroda. Time je otvoren put razmještanju planiranih međunarodnih mirovnih snaga na Kosovu. Predviđena akcija 50 tisuća vojnika dobit će mandat Vijeća sigurnosti, dakle imat će, međunarodno-pravno gledano, solidne temelje. Sporazumom iz Koelna, u čijem je postizanju značajnu ulogu igrao njemački ministar vanjskih poslova Joschka Fischer, učinjen je odlučujući korak prema miru jer je Rusija najavila svoju potporu tekstu rezolucije o Kosovu. I Peking, peta sila s pravom veta u Vijeću sigurnosti, najvjerojatnije neće blokirati postizanje mira. Takav je dojam nakon razgovora u Pekingu stekao europski posebni opunomoćenik, finski predsjednik Martti Ahtisaari. No očito je da su još nužni pregovori oko strukture mirovnih postrojba. I dok Zapad i dalje ustraje na vodećoj ulozi NATO-a u mirovnim snagama, dotle ruski ministar vanjskih poslova Igor Ivanov naglašava da o tome još nije pala konačna odluka. Sada se tim pitanjem mora pozabaviti Vijeće sigurnosti. Trenutno se čini da će se sve svesti na izdvajanje ruskih vojnika na Kosovu iz postrojba pod zapovjedništvom NATO-a. Naravno, u natezanju oko rezolucije Ujedinjenih naroda riječ je o učinkovitosti mirovnih postrojba. Jer one, konačno, moraju omogućiti neograničen i siguran povratak izbjeglica. Ali pritom određenu ulogu igra i simbolika. Svaki od sudionika želi progurati svoj stav i u pregovaračkom procesu postići što više za sebe ili barem sačuvati obraz. To se prije svega odnosi na pitanje završetka NATO-ovih zračnih napada. Tu je svoje mišljenje uspio nametnuti NATO. Naime, zračni napadi bit će konačno prekinuti tek nakon potpunog povlačenja srpske vojske s Kosova. Čarobna riječ glasi - sinkronizacija. Mirovni proces trebao bi biti proveden u vremenski vrlo skučenom redoslijedu. Neposredno nakon početka povlačenja srpskih vojnih snaga NATO će prekinuti svoje zračne napade, a zatim Vijeće sigurnosti Ujedinjenih naroda mora bez odlaganja glasovati o rezoluciji o Kosovu koju su sastavile zemlje članice skupine G-8. Za pretpostaviti je da će time i režimu u Beogradu lakše pasti prihvaćanje razmještanja mirovnih postrojba jer se one tada domaćoj javnosti mogu prodati kao postrojbe Ujedinjenih naroda. Na taj će način vojni poraz u sukobu s NATO-om na kraju postati kompromis za Ujedinjene narodime. Čini se da će mirovni proces poduprijeti i kosovski Albanci, čije je nepovjerenje prema Beogradu razumljivo. Američka ministrica vanjskih poslova Madeleine Albright sastala se s političkim vrhom kosovskih Albanaca i pri tome dobila potvrde da Oslobodilačka vojska Kosova neće sabotirati mirovni proces. Sada se radi na tome da se s puta uklone posljednje zapreke. Sljedeći sati i dani mogli bi biti odlučujući za mir na Balkanu. (RDW)