FRANCUSKA-LE MONDE OD 9.6.99.PROTUAMERIČKO RASPOLOŽENJE

FRANCUSKA LE MONDE 9. VI. 1999. Slijepe ulice protuamerikanizma "NATO-ovo je bombardiranje na Kosovu u nekim intelektualnim sredinama izazvalo, s obzirom na SAD, val osuda čija oštrina podsjeća na žestoke napade i prokletstva iz doba hladnoga rata. Tako je stajalište Regisa Debraya, Jean-Francoisa Kahna i nekih drugih, Pascal Bruckner u 'Le Mondeu' od 7. IV. ocijenio kao simptome 'antiyankeejevskog fanatizma' i 'mržnje prema Americi' za koje se vjerovalo da su odavno nestali. Je li se protuamerikanizam, 'ta mješavina oporosti, nadmoći i neznanja' na koju je nekoć upozoravao Francois Furet, vratio u Francusku pošto je bio utihnuo u godinama nakon vijetnamskog rata? Pascal Bruckner jedan je od onih koji su vjerovali da su u oštroj osudi SAD-a koju su izrekli protivnici rata na Kosovu prepoznali očitovanje onoga što je, prema njegovu mišljenju, 'jedna od najstarijih strasti francuske inteligencije i političara'. On je čak istaknuo, tijekom jedne konferencije na temu 'protuamerikanizama' koju je na Sorboni 3. i 4. lipnja organizirao Centar za europska istraživanja (EHESS) i Center for French Civilization and Culture (pri njujorškom sveučilištu), da se krajnja desnica zbog straha od miješanja, krajnja ljevica zbog neprijateljstva prema kapitalizmu i imperijalizmu, a 'nacional- republikanci' zbog 'suverenističkih' uvjerenja, ujedinjuju danas kako bi od Amerike načinili 'žrtvenog jarca'. Zadnji napisi u listu 'Le Nouvel Observateur' od 3-9. lipnja otvaraju sa svoje strane pitanje pod nazivom 'Treba li se plašiti pretjerane američke moći?' 'Protuamerikanizam je neizbježan, toliko Amerika svojim uspjehom izaziva osjećaj nelagode', piše urednik Laurent Joffrin i dodaje: "Ali to nikamo ne vodi'. Nezgoda je u tome što protuamerikanizam ima dvojak status. On može biti sustavni refleks odbacivanja svega što dolazi iz Amerike, učinak, kako kaže Francois Furet, 'ljubomorne utvare siromašnoga prema bogatom', ili političkog odabira utemeljenog na raščlambi - opravdanoj ili ne - odnosa snaga. Kao nekada antikomunizam, koji se često nazivao primarnim kako bi se razlikovao od razumnog dvojnika, protuamerikanizam koji se gdjekada naziva nesvjesnim ima svog dvojnika, uvjerljivijeg i otvorenijeg raspravi, kojega je naš kolega Pierre Haski iz 'Liberationa' na susretu na Sorboni nazvao 'pozitivnim protuamerikanizmom', a koji je određen opravdanom željom da se pruži otpor američkoj prevlasti i svim oblicima prevlasti izvana. Kako se stiže od jednoga do drugoga? Američki sociolog Richard Sennett misli, kako je u šali iznio Tom Bishop, jedan od organizatora konferencije na Sorboni, da se protuamerikanizam sastoji u tome da se 'mrzi Amerikance više nego što treba'. Očito je pitanje o pragu preko kojega je osuda pretjerana, strastvena i iracionalna. Michel Wieviorka predložio je na istom susretu da se razlikuje 'protuamerikanizam kao mit' i 'protuamerikanizam kao ideologija'. Kao mit, on od SAD-a čini 'utjelovljenje zla', uspijevajući na nestvarnoj razini pomiriti proturječne slike američkog društva, ne brinući se o njihovoj istinitosti. Kao ideologija, on odbacuje odnos prevlasti koji se potvrđuje na svim poljima (političkom, vojnom, gospodarskom i kulturnom), a koji je posljedica 'pretjerane moći'. Svakako, u stvarnosti, 'ideologija se hrani mitom', ali ih je korisno razlikovati. Tu razliku ne prave ni sami Amerikanci koji se često ljute zbog francuskih težnja. Tako je kolega John Vinocur iz 'The International Herald Tribunea' napao Huberta Vedrinea, francuskog ministra vanjskih poslova koji je u razgovoru za 'Liberation' od 24. studenoga prošle godine rekao da je 'prevladavajući utjecaj SAD na svim područjima glavno obilježje globalnog svijeta u ovome času' i izrazio zabrinutost zbog 'pojave pretjerane moći'. Sučeljen s američkom 'jednostranosti', ministar je rekao da je odlučan u nastojanju da 'prijateljstvo pridruži želji za štovanjem' i da 'u svakom času brani organiziranu višestranost'. (...) Tako se suvremeni protuamerikanizam, koji se ne podudara s europskom željom za izgradnjom višepolarnog svijeta u kojemu Amerika ne bi bila jedino središte odlučivanja, čini više kao oružje unutarnje politike. 'Ratni stroj koji je iz Francuske upravljen prema Francuskoj', rekao je sociolog Eric Fassin. 'Zamisao koja služi francusko-francuskim raspravama', kaže politolog Denis Lacorne. (...) Ipak, kao što primjećuje Eric Fassin, 'znakovita snaga govora to je veća što je znanje manje'. U svim razdobljima protuamerikanizma u Francuskoj - koncem 18. stoljeća, nakon secesionističkog rata i napokon tijekom hladnoga rata - SAD je, uz opasnost pojednostavljenja, čak i iskrivljenja stvarnosti, bio protuobrazac koji je poticao francuske raspre. One su se temeljile na zamisli da je Amerika stvarno drukčija od Francuske i da je jedna bila, u neku ruku, negativ one druge. U trenutku kada se francuski obrazac mijenja pod utjecajem globalizacije kojom gospodari SAD, nije čudno da se te teme opet pojavljuju. Da to ne bi bilo tek bajanje, bilo bi dobro da se Ameriku pokuša vidjeti onakvom kakva ona doista jest, a ne onakvom kakvu bismo je htjeli za potrebe prepirke", u rubrici 'Obzorja' piše Thomas Ferenczi.