RFI 7. VI. PREGLED TISKA

FRANCUSKI RADIO - RFI 7. VI. 1999. Radost, optimizam, sumnje i nevjerica riječi su kojima se može opisati sadržaj današnjeg francuskog tiska na temu rata na Balkanu. Danas su se pojavili i deseci tekstova na istu temu, temu mira ili mogućeg mira. Uz Kosovo kao glavnu temu spominju se i europski izbori, najnovije zagađivanje svinjetine, piletine i teletine u Belgiji te pobjede Andrea Agassia i Steffi Graff na Roland Garosu. Beograd je neodlučan u potpisivanju dogovora o evakuaciji vojske. 'Povlačenje uz cjenjkanje', stoji na prvoj strani 'Liberationa' uz fotografiju generala jugoslavenske vojske koji se konzultira za vrijeme stanke. 'Kosovo - NATO organizira povlačenje Srba', kaže 'Le Monde', dok na naslovnoj stranici 'Le Figaroa' možemo pročitati kako Elizejska palača i palača Matignon vode rat. To su prvi naslovi u tri najvažnija francuska dnevnika, a u sva tri prenose se vijesti sa sastanaka generala NATO-a i jugoslavenske vojske koji još nije urodio plodom, ni nakon dva dana pregovora, a 'Liberation' za to optužuju srpsku stranu. U članku s tom temom iznose se problemi koji se postavljaju pred srpske časnike kao što je nedostatak goriva, prekid borbi s OVK-om i čišćenje minskih polja. 'Liberation' prenosi komentar srpskog novinara u egzilu koji kaže: 'Kako je ironično prisustvovati kapitulaciji jugoslavenske vojske kraj jedne makedonske ceste u svratištu jednog Albanca. Nismo mogli sanjati o boljem dekoru za zakopavanje ludog sna o 'velikoj Srbiji'. 'Europa želi ulogu obnovitelja', piše 'Le Monde' u naslovu na istu temu, dok je u bilješci istaknuto - upravljanje gospodarstvom i financijama nakon rata je pitanje euroameričke konkurencije. Ritmom od dva sastanka dnevno diplomati i vojnici usklađuju glasove iz Elizejske palače i palače Matignon, piše 'Le Figaro' o koordinaciji u francuskoj vladi i o tome kako Francuska vodi rat. Ideje i načela koji vode čelnike države su ne voditi rat protiv srpskog naroda i poštedjeti Crnu Goru, redovno prilagoditi zračne napade NATO-a, surađivati s Rusima, vratiti Ujedinjene narode u igru i izbjeći kopnenu intervenciju na nepristupačnom neprijateljskom terenu. To je, dakle, put francuske diplomacije. S druge strane, Oslobodilačka vojska Kosova osjetila se ojačanom pristankom Beograda da povuče svoju vojsku i krenula je u napade protiv srpske vojske. O temi srpskih borbi i OVK-a listovi objavljuju još dva članka. Prvi u 'Le Mondeu' pod naslovom 'Srpsko topništvo bombardira sjever Albanije', a drugi u 'Liberationu' - 'OVK napao autobus u Prištini'. 'Le Monde' na naslovnici objavljuje tekst uglednog američkog teoretičara američkih odnosa i profesora harvardskog sveučilišta Hoffmana. On pod naslovom 'Za Europu apsolutna snaga', piše o položaju Europe i prednostima koje su primijećene tijekom rata na Balkanu. Hoffman traži razvitak Europe i na drugim područjima, a ne samo na gospodarskom: Ona (Europa) ne treba ostati gospodarski div, a diplomatski i vojni patuljak. 'Vojni patuljak' naslov je 'Le Mondeovog' uvodnika o istoj temi, o vojnim slabostima Europe koja će stvoriti mirovne snage. A kako se komentira europski rat u Aziji piše 'Le Monde' pod naslovom 'Daleko od Europe oštra i opće prihvaćena ocjena'. Riječi kao neokolonijalizam, imperijalizam ili hegemonija ponovno su ušle u rječnik azijskih i afričkih državnika, intelektualaca i novinara. U Pekingu, Moskvi, New Delhiju i drugim dalekim glavnim gradovima, NATO-ova intervencija se žestoko osuđuje riječima koje bi prije odgovarale geopolitičkom stanju 60-ih godina. 'The New York Times' sljedećim riječima opisuje atmosferu u Pekingu i Moskvi nakon bombardiranja kineskog veleposlanstva u Beogradu: Kad bi se neki svemirski putnik vratio na Zemlju nakon 30-godišnje odsutnosti, lako bi mu oprostili zaključak da se ništa značajno nije promijenilo. Rusija i Kina mrze Zapad. Njihovi čelnici i građani ljuto govore o hegemoniji i imperijalizmu. Komentari dana i uvodnici sva tri dnevnika posvećeni su Kosovu. 'Le Figaro' kaže: Politički sporazum postignut prošlog četvrtka u Beogradu bio je samo uvod, a njegov vojni dodatak na šest strana razmatran u Blacama i Kumanovu zapravo je kapitulacija, jer sadrži nalog za pokret poraženoj vojsci i stoga je razumljivo da su mu generali SR Jugoslavije prišli nevoljko. (RFI)