PARIZ/BRUXELLES, 7. lipnja (Hina) - Zajedničkom poljoprivrednom politikom Europske unije danas je "pokriveno" oko 90 posto poljoprivredne proizvodnje zemalja EU, a ukupni trošak Garantnog dijela "zelenog" fonda u ovoj godini iznosi
40,44 milijardi eura.
PARIZ/BRUXELLES, 7. lipnja (Hina) - Zajedničkom poljoprivrednom
politikom Europske unije danas je "pokriveno" oko 90 posto
poljoprivredne proizvodnje zemalja EU, a ukupni trošak Garantnog
dijela "zelenog" fonda u ovoj godini iznosi 40,44 milijardi
eura.#L#
Zajedničku poljoprivrednu politiku EU (PAC) utemeljilo je 1962.
godine tadašnjih šest zemalja članica Europske zajednice, s ciljem
povećanja poljoprivredne proizvodnje i njene rentabilnosti, a koja
je tada zadovoljavala samo 80 posto potreba u hrani.
Postupno su uvođeni sustavi "Organizanog zajedničkog tržišta"
(OCM) za pojedine poljoprivredne proizvode, odnosno zajamčenih
minimalnih cijena i zajamčenog otkupa tržnih viškova sredstvima iz
zajedničkog "zelenog" fonda EZ (FEOGA).
Istodobno je radi zaštite domaće proizvodnje (čije su cijene za
većinu proizvoda i danas više od razine svjetskih cijena) na
granicama zajedničkog "zelenog" tržišta uvedena naplata posebnih
varijabilnih uvoznih tarifa, tzv prelevmana. Izvoz
poljoprivrednih viškova EU pritom osigurava izvoznim naknadama
(restitucijama) iz zajedničkog poljoprivrednog fonda.
Najstarije "OCM", zajedničko tržište za žitarice, poslužilo je
kasnije kao model "organizacije tržišta" i za ostale proizvode:
vino, mlijeko, meso, duhan, voće i povrće, maslinovo ulje itd.
EVOLUCIJA: Zajednička "zelena" politika EZ, odnosno EU, doživjela
je od 1962. godine do danas mnogobrojne kvantitativne i
kvalitativne promjene, ali su joj osnovni instrumenti ostali
neizmjenjeni.
Reforme su vršene na crti smanjenja relativnog udjela troškova za
zajamčene cijene, odnosno otkup tržnih viškova, a rastao je udio
izravnih pomoći poljoprivrednicima; kompenzacija gubitaka (zbog
politike sniženja zajamčenih cijena), ili izravnih subvencija po
hektaru (veće su za manje posjede), kao i kredita za modernizaciju i
preorijentaciju proizvodnje na deficitarne proizvode (kukuruz se
nrp. i danas djelomično uvozi).
Zajednička poljoprivredna politika financira se iz općeg proračuna
EU, izdvajanjima u "Europski fond za usmjeravanje i poljoprivredne
garancije " (FEOGA). FEOGA ima dva podfonda ("sekcije"): za
"Garancije" (troškovi iz sustava zajamčenih cijena) i za
"Usmjeravanje" (prestrukturiranje proizvodnje).
Fondom upravlja Europska komisija, dok se minimalne zajamčene
cijene za pojedine poljoprivredne proizvode utvrđuju svake godine
dugim pregovorima na Vijeću ministara poljoprivrede zemalja EU
(tzv."zeleni maratoni").
REZULTATI: Od uvođenja zajedničkog "zelenog tržišta" 1962.godine,
zahvaljujući poticajnim sredstvima i mjerama iz FEOGA-e
poljoprivredna proizvodnja zemalja EU povećana je, ovisno o
proizvodu, za 2 do 3 puta, uz 2 do 3 puta manje radne snage.
Jedan poljoprivrednik "prehranjuje" danas 60 stanovnika EU,
umjesto 8,5 stanovnika 1954. godine.
Broj poljoprivrednika u aktivnom stanovništvu EU postupno se
smanjivao do današnjih 5 posto (7 milijuna). Istodobno je stalno
rasla prosječna površina poljoprivrednog posjeda: s 10 hektara u
1970. godini (tadašnje "devetorice") na 15 hektara u 1990. godini,
a 17,5 hektara 1997.godine.
NALIČJE: "Zelena politika" EZ, zbog neselektivnosti i predugog
održavanja visoke razine zajamčenih cijena, zapala je sredinom 70-
tih godina u financijsku i strukturnu krizu. Stalni rast troškova
poljoprivrednog fonda "gutao" je najveći dio ukupnog proračuna EU.
Troškovi FEOGA-e narasli su 1970. godine na 3,108 milijardi ecua
ili na 92 posto od ukupnog proračuna EZ, i to s tendencijom daljnjeg
rasta, tako da su potpuno sužene financijske podloge za sve druge
projekte integracije.
Pred stalno rastućim "brdima" poljoprivrednih viškova, mlijeka,
mesa i žitarica koje se više nije moglo ni stokirati ni izvoziti,
osim uz dodatne troškove i izvozne subvencije, započelo se
reformama poljoprivredne politike.
REFORME: U sektoru najvećih viškova (1984.godine) uvedene su
maksimalne kvote godišnje proizvodnje (za mlijeko), što je
označilo konceptualni raskid sa punim sustavom zajamčenih cijena i
obveznog otkupa viškova. Zatim je (1988. godine) utvrđen
financijski "plafon" povećanja troškova poljoprivredne politike,
na dvije trećine opće stope rasta za EU. Uvedene su premije za
prestrukturiranje suficitarne poljoprivredne proizvodnje
(žitarice i uljarice), za nižu upotrebu umjetnog gnojiva, za
pošumljavanje dijelova poljoprivrednih površina, uz kreditiranje
razvoja seoskog turizma, obnavljanje tradicionalnih obrta i sl.
Prvom "globalnom reformom" poljoprivredne politike 1992.godine EU
je po prvi puta radikalno smanjila razinu zajamčenih cijena
žitarica za 30 posto, a goveđeg mesa za 15 posto.
To je bila i posljedica "Urugvajske runde" pregovora GATT-a
otvorene 1986.godine. EU se pod pritiskom SAD-a djelomično odrekla
i nekih protekcionističkih elemenata svoje vanjskotrgovinske
"zelene politike". Za uzvrat je na završetku te "runde" pregovora
1994. godine EU ishodila od GATT-a formalno priznanje svoje
poljoprivredne politike, ali uz postupno ublažavanje
poljoprivrednog protekcionizma od 2000. do 2003., odnosno 2006.
godine. EU se s određenim rokovima obvezala na postupno pretvaranje
varijabilnih prelevmana u niže fiksne carine, ograničenje volumena
subvencioniranog poljoprivrednog izvoza kao i smanjenje obima
izravnih pomoći poloprivrednicima.
Tek je 1996. godine EU uspjela, po prvi put, smanjiti relativni udio
visokih troškova poljoprivrednog fonda na ispod 50 posto od ukupnog
proračuna. To se postiglo zahvaljujući i tome što su u međuvremenu
znatno brže rasli ukupni prihodi proračuna EU.
U 1999. godini troškovi FEOGA-e (Garancije) i dalje su ogromni:
predviđeni su na razini od 40,44 milijardi eura, što čini 42 posto u
proračunu EU od ukupno 96,286 milijardi eura.
(Hina) mbo ds