FILTER
Prikaži samo sadržaje koji zadovoljavaju:
objavljeni u periodu:
na jeziku:
hrvatski engleski
sadrže pojam:

RFI 6. VI. LOVRIĆ O PREDIZBORNOM DOBU

HR-IZBORI RFI 6. VI. LOVRIĆ O PREDIZBORNOM DOBU FRANCUSKI RADIO - RFI6. VI. 1999.Iz Zagreba se redovnom kronikom javlja Jelena Lovrić."Hrvatska ulazi u napete mjesece prije izbora. Novi bi se parlament trebao birati potkraj godine, ali kampanja je već počela. Istraživanja pokazuju da veliki dio javnosti želi promjene, ali nije sasvim sigurno da će se one i dogoditi. Nedavno su nakon višemjesečnog natezanja vladajući i oporba dogovorili model novog izbornog zakona. Sporazum je odmah označen povijesnim, šampanjac je ispijen, a iz svijeta je stigao pljesak jer je međunarodna zajednica na tom dogovoru uporno inzistirala. Oporba je odustala od svog glavnog zahtjeva ukidanja posebne liste za tzv. dijasporu. Snažno podržana od međunarodne zajednice, oporba se toj listi protivila na samo iz principijelnih razloga, nego, kako se pokazalo, ponajviše zato što je ona praktički HDZ-u unaprijed osiguravala 10 posto zastupničkih mjesta. Međunarodna je zajednica kao neprihvatljivu isticala činjenicu da je za nedomovinsku listu mnogo manje glasovala iseljena Hrvatska, a mnogo više Hrvati iz Bosne i Hercegovine, koji nisu nikakva dijaspora. Sudjelovanje BiH Hrvata na izborima u Hrvatskoj smatra se protivnim Daytonskom sporazumu i ostatak je one svijesti koja
FRANCUSKI RADIO - RFI 6. VI. 1999. Iz Zagreba se redovnom kronikom javlja Jelena Lovrić. "Hrvatska ulazi u napete mjesece prije izbora. Novi bi se parlament trebao birati potkraj godine, ali kampanja je već počela. Istraživanja pokazuju da veliki dio javnosti želi promjene, ali nije sasvim sigurno da će se one i dogoditi. Nedavno su nakon višemjesečnog natezanja vladajući i oporba dogovorili model novog izbornog zakona. Sporazum je odmah označen povijesnim, šampanjac je ispijen, a iz svijeta je stigao pljesak jer je međunarodna zajednica na tom dogovoru uporno inzistirala. Oporba je odustala od svog glavnog zahtjeva ukidanja posebne liste za tzv. dijasporu. Snažno podržana od međunarodne zajednice, oporba se toj listi protivila na samo iz principijelnih razloga, nego, kako se pokazalo, ponajviše zato što je ona praktički HDZ-u unaprijed osiguravala 10 posto zastupničkih mjesta. Međunarodna je zajednica kao neprihvatljivu isticala činjenicu da je za nedomovinsku listu mnogo manje glasovala iseljena Hrvatska, a mnogo više Hrvati iz Bosne i Hercegovine, koji nisu nikakva dijaspora. Sudjelovanje BiH Hrvata na izborima u Hrvatskoj smatra se protivnim Daytonskom sporazumu i ostatak je one svijesti koja Hercegovinu vidi kao dio Hrvatske. Oporba je pristala na mijenjanje sporne liste vjerujući da će se smanjiti broj tako izabranih zastupnika. Za to popuštanje dobila je kompenzaciju u nekim drugim točkama sporazuma. Kao najvažnijim, ona maše HDZ-ovim obećanjem da će se promijeniti zakon o Hrvatskoj radioteleviziji, nadajući se da će na taj način državnu televiziju koja je dosad funkcionirala kao stranačka, pretvoriti u javnu ustanovu. Cinični analitičari smatraju da je oporba kupljena financijskom benevolentnošću vladajućih. HDZ je pokazao spremnost da se strankama za izbornu kampanju izdvoje visoka sredstva iz državnoga proračuna. Ali ubrzo nakon šampanjcem obilježenog dogovora pokazalo se da je HDZ i ovaj put igrao s figom u džepu. Vladajuća stranka ima načina da i s novim modelom glasanja u dijaspori ostvari možda i sadašnjih 12 mjesta. Također se čuju upozorenja da promjene na televiziji ne treba unaprijed slaviti. Donošenje novog zakona praktički ništa ne treba značiti. I dosad su se zakoni mijenjali na bolje, ali je praksa bivala ipak sve gora. Smatra se da je vladajućima sporazum s oporbom prijeko potreban. Relevantna istraživanja pokazuju da HDZ nikako ne može pobijediti i da se može održati samo nekom vrstom koalicije. Prema rezultatima najnovijega, trećeg po redu istraživanja o raspoloženju hrvatskog biračkog tijela koje se radi po narudžbi američkog međunarodnog republikanskog instituta, za HDZ bi danas glasovalo 19 posto Hrvata, za Socijaldemokratsku stranku njih 23 posto, a udružena bi oporba dobila 49 posto glasova. Popularnost vladajuće stranke u stalnom je padu. Iz mnogo razloga, od kojih je većina izvan njih, socijaldemokrati stalno postaju popularniji. Ostale oporbene stranke mnogo su slabije. Uz SDP samo još dvije prelaze cenzus od 5 posto. Istraživanje također pokazuje da je biračko tijelo spremno da svako oporbeno udruživanje visoko honorira. Oporbenoj udruzi šest stranaka, natpolovična je većina sad lako dohvatljiv cilj. Ali s druge strane, impresivan je porast onih koji ne znaju za koga će glasovati. Sada je svaki četvrti Hrvat neodlučan. Alarmantno je da se njihov broj u pola godine povećao gotovo za 10 posto. Analitičari smatraju da je ta činjenica implicitna kritika ne samo vlasti, već i oporbe. Oporbenjaci nisu uspjeli privući sve one koje su vladajući odbili. Kao potencijalni izborni apstinenti, neodlučni rade za HDZ. Vladajući negiraju citirane, po njih katastrofalne rezultate, tvrde da još imaju trećinu biračkog tijela. Dio oporbe također ignorira zaključak da Hrvati žele udruženi nastup oporbe. O modelu svojih odnosa oporbene se stranke još nisu dogovorile, a svojim višemjesečnim natezanjem dobar dio zemlje drže u neizvjesnosti. Takvo 'hoću-neću' ponašanje uz mnogo javnih rivaliteta proizvodi, naravno, određeno nezadovoljstvo i zamor publike što se još ne osjeća na biračkoj potpori, vjerojatno ponajviše zahvaljujući ogromnim svinjarijama vladajućih. Činjenica da su ušli u dogovorno utvrđivanje izbornog modela može se shvatiti kao svojevrsno priznanje slabosti vladajućih. Dok se osjećao dovoljno moćnim, HDZ je izborna pravila arogantno sam određivao. Još se nikad nije dogodilo da se o tome dogovara s oporbom. Ali HDZ nije spreman za silazak. U toj stranci sporazum s oporbom drže prije svega ulaznicom za preživljavanje. To je njihov ulog u veliku postizbornu koaliciju. Oporbene se stranke javno zaklinju da nikakvo povezivanje s HDZ-om nije moguće, ali nije sigurno da poslije izbora, barem neke od njih, neće promijeniti stav. Pobijedi li oporba u Hrvatskoj će nastupiti razdoblje kohabitacije jer šefu države mandat traje dvije godine dulje nego Saboru. Zbog velikih predsjedničkih ovlasti Tuđman praktički može blokirati rad skupštine i nove vlade. Smatra se da glavne oporbene stranke zato sada provlače ideju o suradnji s navodno liberalnim pripadnicima HDZ-a, pri čemu se najčešće misli na ministra vanjskih poslova Granića i ministra obrane Miljavca. Čini se da i međunarodni faktori, prije svega Amerika, podupiru takvo rješenje, jer dvojicu ministara na svaki način izdvajaju iz HDZ-ova jata. Manje se oporbene stranke protive takvim kombinacijama. Prvo zato jer misle da sadašnji ministri moraju dijeliti odgovornost za katastrofalne rezultate HDZ-ove vlasti, a drugo, s pravom smatraju da bi se uvlačenjem pripadnika sadašnje u novu vlast onemogućilo podvlačenje crte pod minulo desetljeće. Niti bi se svodili računi, niti bi se napravio rez. Bilo bi to de facto pomilovanje za HDZ. Veliki dio javnosti također odbija takvu mogućnost. Traži ne samo promjenu nego i odgovornost, reviziju pretvorbe, suđenje lopovima. Ali ta će javnost svoje glasove dati strankama koje su počele proturati ideju o starim ministrima za novu vlast. Naravno, za njih će se glasovati ne zbog tih ideja već zato što su on jedine sposobne pobijediti HDZ. Riječ je o svojevrsnom hrvatskom paradoksu. Većinski, promjena željan dio Hrvata, poduprijet će onu oporbu koja može osigurati pobjedu, ali je pitanje hoće li se tako ispuniti i njihova želja za definitivnom smjenom sadašnje vlasti." (RFI)

VEZANE OBJAVE

An unhandled error has occurred. Reload 🗙