HR-IZBORI RFI 6. VI. LOVRIĆ O PREDIZBORNOM DOBU FRANCUSKI RADIO - RFI6. VI. 1999.Iz Zagreba se redovnom kronikom javlja Jelena Lovrić."Hrvatska ulazi u napete mjesece prije izbora. Novi bi se parlament trebao birati potkraj godine,
ali kampanja je već počela. Istraživanja pokazuju da veliki dio javnosti želi promjene, ali nije sasvim sigurno da će se one i dogoditi. Nedavno su nakon višemjesečnog natezanja vladajući i oporba dogovorili model novog izbornog zakona. Sporazum je odmah označen povijesnim, šampanjac je ispijen, a iz svijeta je stigao pljesak jer je međunarodna zajednica na tom dogovoru uporno inzistirala. Oporba je odustala od svog glavnog zahtjeva ukidanja posebne liste za tzv. dijasporu. Snažno podržana od međunarodne zajednice, oporba se toj listi protivila na samo iz principijelnih razloga, nego, kako se pokazalo, ponajviše zato što je ona praktički HDZ-u unaprijed osiguravala 10 posto zastupničkih mjesta. Međunarodna je zajednica kao neprihvatljivu isticala činjenicu da je za nedomovinsku listu mnogo manje glasovala iseljena Hrvatska, a mnogo više Hrvati iz Bosne i Hercegovine, koji nisu nikakva dijaspora. Sudjelovanje BiH Hrvata na izborima u Hrvatskoj smatra se protivnim Daytonskom sporazumu i ostatak je one svijesti koja
FRANCUSKI RADIO - RFI
6. VI. 1999.
Iz Zagreba se redovnom kronikom javlja Jelena Lovrić.
"Hrvatska ulazi u napete mjesece prije izbora. Novi bi se parlament
trebao birati potkraj godine, ali kampanja je već počela.
Istraživanja pokazuju da veliki dio javnosti želi promjene, ali
nije sasvim sigurno da će se one i dogoditi. Nedavno su nakon
višemjesečnog natezanja vladajući i oporba dogovorili model novog
izbornog zakona. Sporazum je odmah označen povijesnim, šampanjac
je ispijen, a iz svijeta je stigao pljesak jer je međunarodna
zajednica na tom dogovoru uporno inzistirala. Oporba je odustala od
svog glavnog zahtjeva ukidanja posebne liste za tzv. dijasporu.
Snažno podržana od međunarodne zajednice, oporba se toj listi
protivila na samo iz principijelnih razloga, nego, kako se
pokazalo, ponajviše zato što je ona praktički HDZ-u unaprijed
osiguravala 10 posto zastupničkih mjesta.
Međunarodna je zajednica kao neprihvatljivu isticala činjenicu da
je za nedomovinsku listu mnogo manje glasovala iseljena Hrvatska, a
mnogo više Hrvati iz Bosne i Hercegovine, koji nisu nikakva
dijaspora. Sudjelovanje BiH Hrvata na izborima u Hrvatskoj smatra
se protivnim Daytonskom sporazumu i ostatak je one svijesti koja
Hercegovinu vidi kao dio Hrvatske. Oporba je pristala na mijenjanje
sporne liste vjerujući da će se smanjiti broj tako izabranih
zastupnika. Za to popuštanje dobila je kompenzaciju u nekim drugim
točkama sporazuma. Kao najvažnijim, ona maše HDZ-ovim obećanjem da
će se promijeniti zakon o Hrvatskoj radioteleviziji, nadajući se da
će na taj način državnu televiziju koja je dosad funkcionirala kao
stranačka, pretvoriti u javnu ustanovu. Cinični analitičari
smatraju da je oporba kupljena financijskom benevolentnošću
vladajućih. HDZ je pokazao spremnost da se strankama za izbornu
kampanju izdvoje visoka sredstva iz državnoga proračuna.
Ali ubrzo nakon šampanjcem obilježenog dogovora pokazalo se da je
HDZ i ovaj put igrao s figom u džepu. Vladajuća stranka ima načina da
i s novim modelom glasanja u dijaspori ostvari možda i sadašnjih 12
mjesta. Također se čuju upozorenja da promjene na televiziji ne
treba unaprijed slaviti. Donošenje novog zakona praktički ništa ne
treba značiti. I dosad su se zakoni mijenjali na bolje, ali je
praksa bivala ipak sve gora. Smatra se da je vladajućima sporazum s
oporbom prijeko potreban. Relevantna istraživanja pokazuju da HDZ
nikako ne može pobijediti i da se može održati samo nekom vrstom
koalicije.
Prema rezultatima najnovijega, trećeg po redu istraživanja o
raspoloženju hrvatskog biračkog tijela koje se radi po narudžbi
američkog međunarodnog republikanskog instituta, za HDZ bi danas
glasovalo 19 posto Hrvata, za Socijaldemokratsku stranku njih 23
posto, a udružena bi oporba dobila 49 posto glasova. Popularnost
vladajuće stranke u stalnom je padu. Iz mnogo razloga, od kojih je
većina izvan njih, socijaldemokrati stalno postaju popularniji.
Ostale oporbene stranke mnogo su slabije. Uz SDP samo još dvije
prelaze cenzus od 5 posto.
Istraživanje također pokazuje da je biračko tijelo spremno da svako
oporbeno udruživanje visoko honorira. Oporbenoj udruzi šest
stranaka, natpolovična je većina sad lako dohvatljiv cilj. Ali s
druge strane, impresivan je porast onih koji ne znaju za koga će
glasovati. Sada je svaki četvrti Hrvat neodlučan. Alarmantno je da
se njihov broj u pola godine povećao gotovo za 10 posto. Analitičari
smatraju da je ta činjenica implicitna kritika ne samo vlasti, već i
oporbe. Oporbenjaci nisu uspjeli privući sve one koje su vladajući
odbili. Kao potencijalni izborni apstinenti, neodlučni rade za
HDZ.
Vladajući negiraju citirane, po njih katastrofalne rezultate,
tvrde da još imaju trećinu biračkog tijela. Dio oporbe također
ignorira zaključak da Hrvati žele udruženi nastup oporbe. O modelu
svojih odnosa oporbene se stranke još nisu dogovorile, a svojim
višemjesečnim natezanjem dobar dio zemlje drže u neizvjesnosti.
Takvo 'hoću-neću' ponašanje uz mnogo javnih rivaliteta proizvodi,
naravno, određeno nezadovoljstvo i zamor publike što se još ne
osjeća na biračkoj potpori, vjerojatno ponajviše zahvaljujući
ogromnim svinjarijama vladajućih.
Činjenica da su ušli u dogovorno utvrđivanje izbornog modela može
se shvatiti kao svojevrsno priznanje slabosti vladajućih. Dok se
osjećao dovoljno moćnim, HDZ je izborna pravila arogantno sam
određivao. Još se nikad nije dogodilo da se o tome dogovara s
oporbom. Ali HDZ nije spreman za silazak. U toj stranci sporazum s
oporbom drže prije svega ulaznicom za preživljavanje. To je njihov
ulog u veliku postizbornu koaliciju.
Oporbene se stranke javno zaklinju da nikakvo povezivanje s HDZ-om
nije moguće, ali nije sigurno da poslije izbora, barem neke od njih,
neće promijeniti stav. Pobijedi li oporba u Hrvatskoj će nastupiti
razdoblje kohabitacije jer šefu države mandat traje dvije godine
dulje nego Saboru. Zbog velikih predsjedničkih ovlasti Tuđman
praktički može blokirati rad skupštine i nove vlade. Smatra se da
glavne oporbene stranke zato sada provlače ideju o suradnji s
navodno liberalnim pripadnicima HDZ-a, pri čemu se najčešće misli
na ministra vanjskih poslova Granića i ministra obrane Miljavca.
Čini se da i međunarodni faktori, prije svega Amerika, podupiru
takvo rješenje, jer dvojicu ministara na svaki način izdvajaju iz
HDZ-ova jata. Manje se oporbene stranke protive takvim
kombinacijama. Prvo zato jer misle da sadašnji ministri moraju
dijeliti odgovornost za katastrofalne rezultate HDZ-ove vlasti, a
drugo, s pravom smatraju da bi se uvlačenjem pripadnika sadašnje u
novu vlast onemogućilo podvlačenje crte pod minulo desetljeće.
Niti bi se svodili računi, niti bi se napravio rez. Bilo bi to de
facto pomilovanje za HDZ.
Veliki dio javnosti također odbija takvu mogućnost. Traži ne samo
promjenu nego i odgovornost, reviziju pretvorbe, suđenje lopovima.
Ali ta će javnost svoje glasove dati strankama koje su počele
proturati ideju o starim ministrima za novu vlast. Naravno, za njih
će se glasovati ne zbog tih ideja već zato što su on jedine sposobne
pobijediti HDZ. Riječ je o svojevrsnom hrvatskom paradoksu.
Većinski, promjena željan dio Hrvata, poduprijet će onu oporbu koja
može osigurati pobjedu, ali je pitanje hoće li se tako ispuniti i
njihova želja za definitivnom smjenom sadašnje vlasti."
(RFI)