AU 5.VI.-DEI PRESSE-HVALA I MOLIM

AUSTRIJA DIE PRESSE 5. VI. 1999. NATO: hvala i molim "Ništa ne bi bilo lakše nego ovih sati upozoravati i zloguko proricati da je mir na Kosovu sve samo ne sigurna stvarnost. Zapravo i ne treba puno mašte da se zamisli koliko stupica mirovnih maštanja, uzletjelih posljednjih sati, može opet pasti na tlo balkanske stvarnosti. Jedna od tih stupica, naravno, nosi ime Slobodana Miloševića: hoće li opet pokušati neku varku u zabludi da bi možda ipak mogao iz balkanske katastrofe izići kao pobjednik? Jedna od zapreka zove se Kina: kako Zapad može biti siguran da će Kinezi, koji su sada izrazito protuamerički raspoloženi, dopustiti rezoluciju UN-a koja će Amerikance učiniti pobjednicima, a potlačenim manjinama i izvan Kosova (primjerice Tibetancima ili Ujgurima) uliti novu hrabrost? Sljedeću zapreku predstavlja oslobodilački pokret OVK. Hoće li doista predati oružje kojim je posljednjih tjedana pružao sve veći otpor srpskome parnom valjku? Neće li nejedinstvo kosovskih Albanaca potaknuti novi razdor? Naposljetku treba jako dobro promatrati igre Moskve: hoće li u onim područjima koja dođu pod ruski nadzor doista vladati uvjeti prepopručljivi za povratak kosovskih Albanaca? Ili će njihova nazočnost dovesti do diobe Kosova, preduge izbjegličke nevolje i partizanske borbe? Trijezna reakcija nekih vlada i stručnjaka na kapitulaciju Beograda - povlačenje svih naoružanih postrojba s Kosova - i nije ništa drugo pa je zato i razumljiva. Ipak za sada treba dopustiti oprezno slavlje. Jer izgledi za prihvatljivo kosovsko rješenje nikada nisu bili tako dobri kao danas. A za to im svijet, građani Europe, osobito one zemlje koje su blizu bivše Jugoslavije, duguju zahvalnost. Cilj te zahvalnosti ima ime, a to je NATO. Zapadni sigurnosni savez imao je hrabrosti da dulje od dva mjeseca, unatoč svim upozorenjima i defetistima, čini ono na što bi svakoga zapravo morala obvezivati savjest, ali što se uglavnom, uz manje ili više dobre izgovore, ne čini: biti uz narod kojemu prijeti progon, gubitak identiteta, mučenje i genocid. Treba samo pomisliti na sve političke, pravne i novinarske mudrace koji su se posljednjih tjedana podrugivali NATO-u: jer da djeluje bez mandata UN-a (kao da bi Balkan još deset godina mogao čekati mir), da ima pogrešnu strategiju (a nijedan savjetodavac nije bio spreman sam ući s kopnenim postrojbama), da ima neke vlastite interese 'vojnoga saveza' (osobito sramotno, jer dokaza nije bilo), da je Ruse prisilno umiješao (kao da bi se Moskva inače pokrenula). Uloga Austrijske socijalističke stranke ovih je tjedana spomenuta na rubu, a to je posebno tužno. Kaže se da je ta stranka kriva što se sigurnosna politika EU-a tako sporo razvija, da strah od rata želi iskoristiti za izbornu borbu i da je pomalo osramoćena. Na sreću, sigurnost Europe ne stvara se više na Trgu Ballhaus, nego u Washingtonu, Bruxellesu i Londonu. Zbog toga hvala. I molba da se pri tomu u buduće ne dopusti smetanje koje izvode defetisti i lezilebovići" - piše Andreas Unterberger.