FRANCUSKA-LIBERATION OD 5-6.06.99.UVODNIK O EUROPI NA KOSOVU

FRANCUSKA LIBERATION 5-6. VI. 1999. Europa na vatrenoj kušnji "NATO-ov 'polurat' uspio je, udar za udarom, slomiti Miloševićev režim i prekinuti srpsku ultranacionalističku moru koja već deset godina pustoši Balkanom. Slobodan Milošević, koji nije prihvatio sporazume iz Rambouilleta, polaže oružje pred planom koji, budući da je nadahnut francusko-njemačkim prijedlogom iznesenim u proljeće, zaostaje za prijedlozima koji su mu tada bili ponuđeni. Diktator srpskoga ludila izazvao je rat svjesno, s konačnim učinkom koji je za Srbe strašan, mučan i očajnički uzaludan, osim ako taj rat uspije očistiti Srbe od nacionalističkog bunila, kao što su mnogi porazi kojima je kažnjeno takvo političko ponašanje bili kušnje kroz koje se postiglo oslobođenje. Mislim na Njemačku i Japan nakon Drugog svjetskog rata. Dao Bog da kapitulacija pomogne Srbiji da iziđe iz crveno-smeđih duhovnih stega i da napokon uđe u demokratski proces, što bi za same Srbe, ali i za kosovske Albance i Crnogorce, bilo najbolje jamstvo da će živjeti u miru, upoznati gospodarsko blagostanje i ući u Europu. Bila bi to najočitija korist od rata koji se vodio protiv etničkoga čišćenja. SAD je obavio najveći dio vojnog posla i zacijelo je sačuvao Sjevernoatlantski savez koji je tražio novi razlog za postojanje. Bez njega i njegovih mogućnosti, bez njegove sposobnosti da pojača udare i brzo pokrene vrlo sofisticirano oružje, Milošević bi na Kosovu naselio srpske izbjeglice, 'očistivši' prethodno to područje od kosovske većine. A Europa bi bila osuđena da bude tek sjena sebe same: njezina nemoć pred nasiljem velikih razmjera na koncu bi dovela u pitanje njezinu budućnost. NATO-ovo upletanje nipošto nije uništilo Europsku uniju, kako izjavljuju protivnici Amerike, tj. pristaše neovisnosti, otvoreni neprijatelji europske integracije, nego je sigurno spasilo Europu. Balkanska je kušnja velik korak u stvaranju prave europske svijesti, a ona je uvjet za djelotvorno političko postojanje. Kosovski je rat događaj koji je ujedinio Europu: njime su zajedno upravljali SAD i Europa. Pregovori iz Rambouilleta vodili su se pod dvostrukim francusko- britanskim pokroviteljstvom uz potporu drugih Europljana. Udare su tražili Europljani i njihovi američki saveznici kako bi postigli političko rješenje. Zanimljivo je da je više od sedamdeset dana javno mišljenje na Starom kontinentu većinom odobravalo tu odluku, da je petnaest vlada ostalo pri svojim zadaćama i da se europski savez održao, ne pristavši na kukavičku nagodbu sa sramnim posljedicama. Europa je, nakon prvih neuspješnih napada, htjela da Ruse i UN djelatno uključi u diplomatski proces. To se i dogodilo. Putovanje finskog Predsjednika, europskog posrednika i Viktora Černomirdina značajno je za euro-američku suradnju. Europa će dati glavninu postrojba za očuvanje mira na Kosovu: Amerikanci će biti zastupljeni tek s 15 posto. Francusko-britanske postrojbe trebale bi stići prve. Europa će, opet, izraditi plan za Balkan koji odgovara Marshallovu planu za obnovu Europe nakon Drugoga svjetskog rata. Plan za Balkan predvodit će i financirati Europljani. Europa nipošto nije bila tek dopuna Americi, ona je imala vrlo važnu ulogu. U početku to nije bilo jasno. Europa još nema zajedničku obranu, što je očito. No ona je doživjela utemeljiteljsku kušnju. Znala je dokazati da postoji. Ona je prvi put u sličnim razmjerima, u tako velikoj tragediji, stvaratelj vlastite povijesti a i to je bila zadaća Kosova", u uvodniku lista piše Serge July.