DR. PLAVŠIĆ O NAPISIMA O ONEČIŠĆENJU OKOLIŠA ZBOG NATO-OVIH NAPADA

ZAGREB, 5. lipnja (Hina) - Ravnatelj Hrvatskog zavoda za toksikologiju dr. Franjo Plavšić smatra da danas još nije moguće ozbiljno govoriti o stupnju onečišćenosti Srbije i susjednih država, koja je posljedica NATO-ovih zračnih napada na Jugoslaviju. Bez potpunih podataka ne može se govoriti o ekološkoj katastrofi u Srbiji, kako to ocjenjuju u nekim novinskim člancima, ističe Plavšić u opširnu osvrtu na tekstove o onečišćenju okoliša zbog bombardiranja Srbije. #L# Iz Srbije dolaze tek podatci o razorenim skladištima, tvornicama ili uređajima za proizvodnju i prijenos struje, ali iz toga nije moguće zaključiti kolike su količine kemikalija izgorjele, ishlapile, izlile se ili završile u okolišu. Plavšić navodi da nema ni podataka o hidrometeorološkim uvjetima, uvjetima izgaranja, hlapljenja, odnosno oslobađanja kemikalija u okoliš na drugi način. Može se tek pretpostaviti što se događalo jer imamo bogato iskustvo iz Domovinskog rata, zato što su Srbi napadali u Hrvatskoj istovrsne ciljeve, navodi dr. Plavšić. Osvrnuvši se na podatke iz tiska da je netko u Rumunjskoj izmjerio pH vrjednost kiše nižu od pet te vidio oštećenje lišća, ravnatelj Hrvatskog zavoda za toksikologiju istaknuo je kako nije siguran da se iz jednog mjerenja pH vrijednosti kiša može zaključiti o prijenosu onečišćenja iz Srbije. Kisele kiše dolaze u Rumunjsku i iz zapadne Europe i iz Rusije, a oštećenja lišća govore o prijašnjim, a ne o nedavnim kiselim kišama. Za tvrdnje da je netko negdje u Grčkoj našao znatno povišene koncentracije dioksina dr. Plavšić kaže kako se boji da ta mjerenja ne mogu biti pokazateljem prekogranična prijenosa iz Srbije. Nije poznato kolike su koncentracije na tim mjestima bilježene prije, dioksini se ne šire tako lako na daljinu, a povišene koncentracije obično govore o lokalnom izvoru onečišćenja, objašnjava. Ravnatelj Hrvatskog zavoda za toksikologiju odgovara i na članke u tisku da u Rumunjskoj kod Temišvara stručnjaci nalaze u zraku povišene koncentracije sumpor(IV)oksida i teških kovina te na tvrdnju o uzročno-posljedičnoj vezi između nalaza povišenih koncentracija kadmija, cinka i olova u sedimentu Dunava na granici Srbije i Rumunjske. Dr. Plavšić ističe da nalaz povišenih koncentracija sumpor(IV)oksida i teških kovina u Bugarskoj može govoriti o prekograničnu prijenosu onečišćenja s mjesta velikih požara u rafinerijama nafte, ali i nekom drugom izvoru, npr. termoelektranama na ugljen. Dapače, taj drugi izvor dr. Plavšić smatra vjerojatnijim jer nafta sadržava znatno manje količine sumpora i teških kovina nego ugljen. Kad se govori o nafti, bilo bi logično očekivati povišene koncentracije dušikovih oksida. Dr. Plavšić podsjeća i na kuvajtsko iskustvo kad su glavni problem bile visoke koncentracije policikličkih aromatskih ugljikovodika u okolišu, te procjenjuje da će vjerojatno to u Srbiji biti važniji problem nego sumpor(IV)oksid. Nalazi nafte u Dunavu su logični i očekivani nakon napada NATO-ova zrakoplovstva na rafinerije i skladišta nafte, ali je, ističe, smiješno još u tijeku napada očekivati promjene u sedimentu Dunava. Dr. Plavšić se slaže s mišljenjima da su napadi na pančevačku industriju najveća prijetnja okolišu i zdravlju pučanstva oko Beograda. Međutim, ističe da najveća prijetnja ovaj čas dolazi od plinovitih otrova pohranjenih u tvornici umjetnih gnojiva ili zbog požara na skladištima umjetnih gnojiva. "Vjerojatno Srbima najveća opasnost prijeti upravo od amonijaka, ali NATO-ovi zrakoplovi, čini se, vrlo precizno biraju svoje ciljeve. To zaključujem i iz toga što nikada nisu pogodili skladišta bojnih otrova u Barićima, Lučanima ili na drugim mjestima, a sasma sigurno znaju točne lokacije s bojnim otrovima", navodi Plavšić. Ravnatelj Hrvatskoga toksikološkog zavoda podsjeća i na vijesti o hlapljenju, oslobađanju 1200 tona vinilkloridmonomera (VCM) i 1500 tona dikloretana prilikom jednog od NATO-ovih napada. Kako ističe, ti bi podatci mogli poslužiti za izračunavanje koncentracija tih tvari u zraku uz poznavanje hidrometeoroloških uvjeta te načina oslobađanja spomenutih kemikalija. No, dr. Plavšić napomenje kako je riječ o kratkotrajnoj izloženosti pučanstva tim otrovima, te podsjeća da najviša dopuštena vrijednost na radnom mjestu jamči izloženoj osobi da može tim koncentracijama biti izvrgnuta bez posljedica osam sati na dan cijeli radni vijek. Ta se koncentracija ne može povezati s akutnim učincima u vrijeme nesreće. U tom su se slučaju mogli očekivati akutni štetni učinci VCM-a, ali na sreću njih, čini se, nije bilo, kaže dr. Plavšić. Smatra da je, vjerojatno pogrješkom u novinskim napisima, navedeno kako se u Pančevu oslobodilo 6000 tona natrija, odnosno da je vjerojatno riječ o 6000 tona otopine natrijeva hidroksida. Kloridna kiselina i natrijev hidroksid mogli su napraviti veliku štetu u okolišu. Dr. Plavšić pretpostavlja da su ipak uspjeli većinu tih kemikalija prihvatiti u spremnike, ne isključujući lokalno onečišćenje tla i podzemnih vodotoka. Dr. Franjo Plavšić se osvrće i na pisanje o često napadanu novosadskom području, uz pretpostavku kako će ondje biti teško onečišćeni okoliš i podzemne vode te zabrinutost zbog prestanka proizvodnje klora u Srbiji jer se neće imati čime raskuživati pitka vod. Novosadsko područje je prije onečišćeno zbog različitih uzročnika, pa su im tako odavno onečišćene podzemne vode, ističe dr. Plavšić. Što se pak tiče kloriranja pitke vode, podsjeća da postoje brojne dezinfekcijske tehnologije, te da vodovodi obično imaju zalihe klora za nekoliko mjeseci pa to pitanje nije akutno. Dr. Plavšić posve razumije zabrinutost pariškog dnevnika "Le Mondea" zbog napada na vojne objekte smještene u nacionalnim parkovima. No, podsjeća da su u Hrvatskoj stradavali nacionalni parkovi u kojima nije bilo vojnih objekata - na požar arboretuma u Trsteniku, uništavanje Plitvičkih jezera, mlinica u Rastokama, Kopačkog rita. Ističe također kako NATO ne napada spomenike kulture, kako su to s užitkom činili Srbi u Hrvatskoj. NATO nije počeo ni ekoterorizam, kao što su to činili Srbi na Peruči, rušenjem i paljenjem malih trafostanica, podsjeća ravnatelj Hrvatskog zavoda za toksikologiju prof. dr. Franjo Plavšić. (Hina) pp/bn sp