US 3.VI. LAT POMOĆ IZBJEGLICAMA

SJEDINJENE DRŽAVE LOS ANGELES TIMES 3. VI. 1999. Tko je dovoljno hrabar? Humanitarni djelatnici Suradnica newyorškog Centra za proučavanje medija Anna Husarska piše o humanitarnom problemu na Kosovu: "(...) Etnički Albanci koji bježe od srpskog tlačenja često prolaze kroz minska polja i prava bojna polja. Njih ne pokreće junaštvo; oni jednostavno biraju veće izglede za preživljavanje. No taj je rizik prevelik za vojnike NATO-a ili čak helikoptere apache. Katkad, na sreću ne prečesto, bombe NATO-a pogode izbjeglice jer saveznički piloti lete previsoko da bi mogli razlikovati izbjegličke traktore od vojnih konvoja. Novinari koji prate ovaj rat neustrašivi su iz odluke. Oni putuju na Kosovo uz srpsku ili albansku pratnju ili bez pratnje ili čak bez dopuštenja. (...) Za njih su najveća opasnost ratni zrakoplovi NATO-a. Ovoga tjedna, upravo humanitarni radnici proširuju granice hrabrosti. Oni planiraju iz zraka baciti pakete hrane izgladnjelim Albancima koji se skrivaju u kosovskim planinama. Ta inicijativa potječe od Međunarodnog povjerenstva za spas, poznatog po svojim hrabrim projektima u Bosni: otvaranje Igmanske ceste u opkoljeno Sarajevo, opskrbljivanje grada vodom i dovođenje humanitarne pomoći u iscrpljen Mostar. Nakon što je uvidjelo da mukotrpno konvojima dopremljena pomoć ne doseže ciljano stanovništvo, Povjerenstvo je odlučilo da je bacanje pomoći iz zraka jedini izbor. Možda se pitate zašto NATO ne baca iz zraka pakete onima kojima je to potrebno budući da mu je poznato da se na Kosovu nalazi 600.000 raseljenih ljudi i budući da ima zračni nadzor nad Jugoslavijom. Očito je savez razmotrio i odbacio tu mogućnost kao preopasnu, prema prošlotjednim izvješćima iz Los Angeles Timesa. Pa umjesto da ga obavi najmoćniji vojni savez u svijetu, nevladina udruga preuzima zadatak da unajmi desetak hrabrih pilota koji će upravljati ruskim letjelicama Antonov 26, obojanim bijelo i narančasto da bi se potpuno razlikovali od vojnih. (...) Povjerenstvo je o svojim planovima obavijestilo vlast u Washingtonu, Beogradu i Bruxellesu. Ministarstvo vanjskih poslova dalo je svoju 'potporu'. Glasnogovornik Pentagona misli da to 'nije dobra zamisao'. Jugoslavenska vlada nije reagirala, a glasnogovornik NATO-a je odgovorio: 'Ne možemo i nećemo im jamčiti punu zaštitu.' I tko su ti smioni ljudi spremni riskirati živote u akciji koja je za NATO preopasna? To su Rusi iz Moldavije, bivše sovjetske republike. Naravno da im je plaćen rizik koji će preuzeti, no ipak je srčanost tih ljudi vrijedna divljenja, a njihova solidarnost neočekivana. (...)"